Rad se bavi korištenjem veza u umjetničkom stvaralaštvu tijekom povijesti umjetnosti s fokusom i težištem istraživanja na korištenje veza u suvremenoj umjetnosti. Pregledni opis uključuje funkciju i način uporabe veza od Tapiserije iz Bayeuxa i Opusa Anglicanuma sve do današnjeg vremena, radovima vezilja srednjovjekovnih kraljeva, utjecajem društvenih promjena tijekom 15. i 16. stoljeća na vez, ikonografskim i tematskim promjenama na vez 17. i 18. stoljeća te snažnim utjecajem viktorijanske ideologije veza. Dugotrajna povijesna poveznica veza sa ženskim stvaranjem omogućila je umjetnosti prvog, drugog i trećeg vala feminizma korištenje veza kao medija otpora. Poseban dio rada je posvećen angažiranom aspektu uporabe tehnike veza u suvremenoj umjetnosti gdje se prikazuje kao medij društvenog otpora u vremenu nakon umjetnosti artefakata kao u umjetnosti Louise Bourgeois i Ghade Amer, ali i aktivističkih grupa poput sufražetkinja, arpilleristas ili Greenham Common Women's Peace Campa. Iako se vezena umjetnička djela pojavljuju kroz čitavu povijest umjetnosti, korištenje veza kao medija otpora javlja se kao odgovor i kritika na umjetničku instituciju te indoktrinaciju, marginalizaciju i izoliranje žena i umjetnica.