Dizanje utega sport je koji seže duboko u povijest. Onakvim kakvim ga danas poznajemo oblikovao se u zadnja dva stoljeća. Žene su godinama bile marginalizirane iz ovog sporta a, njihovo uključivanje počelo je prije četrdesetak godina. Zato su predrasude i negativni stavovi prema ženama u ovom sportu i dalje česti. Cilj ovog završnog rada je razumijevanje i analiza stavova o odnosima spola, ženstvenosti i dizačica utega. Također, cilj je doznati je li percepcija ženstvenosti drukčija u dizačica/dizača utega od percepcije ženstvenosti dizačica kod osoba koje se tim sportom ne bave. Provedeno je deset polustrukturiranih intervjua. Intervju je obuhvaćao devet dubinskih pitanja. Petero ispitanika aktivno se bavi dizanjem utega od kojih tri žene i dva muškarca. Ostalih petero od kojih ,također, troje žena i dvoje muškaraca ne bavi se i nije upoznato sa sportom dizanja utega. Dizačice ističu subjektivnost i osobne afinitete u pogledu na ženstvenost, dok dizači tvrde da je ženstvenost nešto što se stječe puno prije početka bavljenja sportom. Ostalih petero ispitanika ima različita mišljenja o ženstvenosti i dizačicama. Nekima su dizačice ženstvene dok ne razviju natprosječno izraženu mišićnu masu, nekima nisu uopće ženstvene, dok su neki tvrdili da jesu ženstvene. No, upravo njihov fizički izgled ženstvenost dovodi u pitanje kada je riječ o širem društvu. Sve dizačice i dizači su se složili da se stereotipi prema dizačicama razvijaju iz neznanja i nepoznavanja sporta. Dok su se ostali ispitanici složili da je baš fizički izgled osnova stvaranja stereotipa o dizačicama kao neženstvenima. Većina ispitanika dizanje utega smatra uniseks sportom i uviđa sve veću uključenost žena u istom.