Josip Eugen Tomić hrvatski je književnik rodom iz Požege. Napisao je brojna, i žanrovski šarolika, književna djela koja su nailazila na pozitivne i na negativne kritike. Danas su on i njegova djela često zaboravljena. Razlog tome treba tražiti u činjenici što je Tomić živio u vrijeme Šenoe te je uvijek bio u njegovoj sjeni. Osim književnim radom, Tomić se bavio i proučavanjem gospodarstva, te je pisao članke vezane uz gospodarstvo. Uz to, bio je urednik nekoliko časopisa i dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta. Najbolje njegovo književno ostvarenje smatra se društveni roman Melita. U ovom romanu prisutni su romantičarski i realistički elementi uz naznake modernističkih elemenata. Melita je protagonistica romana, ona je prikaz lika fatalne žene koja svojim intrigama i glumom uspijeva obmanuti sve oko sebe. I to je tipičan romantičarski element. Prisutnost romantizma vidljiva je i u crno-bijeloj tehnici oslikavanja likova (Melita – Alice). Tomić se prikazom svih triju slojeva (plemstva, građanstva i seljaštva) uspio odmaknuti od romantičarskih tema te dajući panoramu društva pred sam kraj 19. stoljeća, odnosno u vrijeme vladavine bana Khuena Hedervarya uspio je oštro i realno iskritizirati njihove nedostatke i mane te opisati njihov psihički i financijski slom. Pri tom su najgore prošli plemići, posebice obitelj Armano. Likovi u romanu prikazi su stvarnih osoba, ali naravno pod drugim imenima. Vidljivo je da je Tomić na strani građanstva koje se uspjelo prilagoditi novoj situaciji te uz to uvodi lik Branimira koji preuzima ulogu prosvjetitelja. Upravo prikazom i kritikom društva autor se afirmirao kao pisac realizma. Osim teške osude društva, Tomić prvi puta u svojem književnom radu, detaljno opisuje prirodu i daje opise interijera, najčešće plemićkih dvoraca. Dok likom emancipirane Elle te nekim Melitinim razmišljanjima želi osuvremeniti ovaj roman.