Srednji vijek razdoblje je od 5. do 15. stoljeća. Uslijedio je između dvije epohe u kojima je čovječanstvo cvjetalo. Nakon antike, koja je temelj današnje znanosti i umjetnosti, i prije renesanse, čije samo podrijetlo riječi govori o ponovnom rođenju, srednji vijek je vječni kamen spoticanja i predmet previranja kao crna beznadna rupa koja je nesretno i sasvim slučajno potrajala 10 stoljeća. Zapravo je srednji vijek je imao zlu kob da se nađe između zlatne antike i renesanse, naspram kojih se čini da i nije puno doprinio ukupnom razvoju generalnog ljudskog napretka. Na kraju krajeva, zašto se Srednji vijek naziva srednjim? Naziv su pridali humanisti, koji su bili uvjereni da se oni nastavljaju na antiku, uvodeći taj kvalitativan preskok, a ne na doba koje im je doista prethodilo. Čak i Goethe i Voltaire pišu o Srednjem vijeku kao o kulturnom mraku.Glazba dokazuje suprotno.Krucijalni pomaci za njen razvoj do stanja u kakvom je poznajemo danas dogodili su se upravo u srednjem vijeku. U antičkoj Grčkoj je doduše, glazba posebno uvažavana i smatrana sastavnim dijelom odgoja i obrazovanja. Platon ističe da je glazba važna za razvoj države. Što je bolja glazba, bolja će biti i država. Uz to nadodaje da kad se mijenjaju stilska obilježja glazbe, mijenjaju se i osnovni zakoni države, i stoga bi državnici trebali biti glazbeno obrazovani i pratiti razvoj i promjene u glazbenim smjerovima. Glazba srednjeg vijeka je prvenstveno korištena za potrebe crkvenih obreda u kojima je imala važnu ulogu. No glazba je prisutna i na dvorovima, a za vrijeme nekih vladara bila je i posebno njegovana. Pojavom trubadura glazba se spaja s poezijom, a javlja se i interes za narodnu glazbu koja je egzistirala izvan crkvenog i dvorskog života. Za razvoj glazbene pedagogije posebno je značajno stvaranje solmizacije koja se zadržala do danas. Kroz cijeli rad objašnjavat će se kronološki napredak glazbe u srednjem vijeku kao neprekinuta linija razvoja.