Artemisia Gentileschi smatra se jednom od najvjernijih sljedbenika Caravaggiova stila, uz njezina oca Orazia. Rođena u Rimu, u mladosti je pretrpjela silovanje od strane Agostina Tassija, obiteljskog prijatelja za kojim je slijedilo mukotrpno desetomjesečno suđenje 1612. godine. Vjerojatno je to ostavilo veliki trag na Artemisiji jer su scene koje slika u to vrijeme ispunjene jakim ženskim likovima, seksualnošću i smrću. Iz Rima se seli u Firencu gdje se udaje za Pietra Stiatesija, s kojim ima barem četvero djece. Vjerojatno su samo dvije kćeri preživjele djetinjstvo. Firenca ju je voljela, ali zbog dugova i nesretnog braka Artemisia se vraća natrag u Rim, gdje se zadržava nekoliko godina. Nakon kratkog puta u Veneciju seli se u Napulj, gdje uz kraći put u Englesku ostaje do svoje smrti. Radovi po kojima je prepoznatljiva su nekoliko verzija prikaza Suzana i starci i Judita ubija Holoferna iz rimske faze, i Autoportret kao alegorija slikarstva iz napuljske faze. Artemisia je bila zaboravljena više od dva stoljeća, u 20. stoljeću prvi je spominje Roberto Longhi, a njegova žena Anna Banti 1940-ih piše fikcionalnu biografiju Artemisia. Pravu pozornost Artemisia dobiva tek 1970-ih godina a krajem 90-ih njezina je priča ekranizirana.