U radu se nastojalo prikazati uzroke zbog kojih može biti uništena pisana baština, a naglasak je na oštećenjima papira djelovanjem kiseline. Oštećenje papira uzrokovano je, dakle, vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Vanjski se čimbenici odnose na loše uvjete čuvanja građe na papiru, a unutarnji na lošu kakvoću materijala kojim su izrađeni (uporaba neprimjerenih sirovina pri izradi papira) te tinte kojima je zabilježen tekst. Papir se sastoji od više materijala: od celuloznih vlakana dobivenih iz različitih izvora (lan, pamuk) i dodataka (ljepila, punila, pigmenti). U radu se objašnjava važnost zaštite pisane baštine, promišlja se o načinima i mogućnostima zaštite. Upozorava se na problem propadanja dokumenata na papiru zbog kiseline, a u vezi s time donosi se i razmatra proizvodni aspekt papira, obilježja sirovina koje se koriste za izradu papira i postupci dobivanja istih. Materijali kojima su dokumenti pisani uzrok su kiselosti papira, pa se u vezi s tim prikazuju i oštećenja od tinti koje u sebi sadrže kiseline i time uvelike oštećuju papir. Govori se o kiseloj razgradnji i zaštiti novinskoga papira na koji osobito treba obratiti pažnju budući da sadrži najveći postotak drvenjače, čija je uporaba sredinom 19. stoljeća drastično smanjila kakvoću papira. Navode se i analiziraju postupci deacidifikacije zaštite od kiseline. Neutralizacija je temeljna metoda zaštite baštine zapisane na kiselome papiru i rješenje navedenoga problema. Upozorava se na stanje u Hrvatskoj kada je riječ o zaštiti građe, kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje. Ovim se radom pokušalo osvijestiti kako problem propadanja građe na kiselome papiru ne treba zanemarivati, već stalno promišljati o tome koliko dokumenata svakim danom sve više propada i treba zaštitu.