Pod pokroviteljstvom Izidora Kršnjavog znatno se promijenio društveni položaj umjetnosti u Hrvatskoj. Pojavili su se novi izložbeni prostori, osnovale umjetničke grupacije i škole, intenzivirale samostalne i skupne izložbe, a umjetnici su školovani izvan zemlje. Rezultat je bila pojava grupe Mladih koji su, umjesto tradicionalne vještine i zanata, naglašavali slobodu umjetničkog stvaranja. Nastali su vrijedni radovi, od programskih tekstova, do prvih modernijih likovnih ostvarenja, javno predstavljenih na izložbi Hrvatskog Salona 1898. godine. Ipak, pod pritiskom tradicije i materijalne oskudice većina je popustila i vratila se Izidoru Kršnjavom. Kroz analizu i usporedbu, ovaj rad pokušava odgonetnuti sve kontradikcjie vezane uz afirmaciju ove generacije. Umjesto uvoda, u prvom dijelu seminara izrečena su neka promišljanja o slobodi kao pokretačkoj snazi svoga vremena. U drugom se dijelu govori o Društvu hrvatskih umjetnika i izložbi Hrvatskog salona 1898. godine. Rasprava započinje Izidorom Kršnjavim koji je postavio institucionalne okvire, omogučio bolji protok informacija i time uvjetovao razvoj generacije Mladih. Postavlja se pitanje je li Izidor Kršnjavi sam stvorio vlastite idejne protivnike. Čuveni protest Mladih, koji su istupili iz Društva umjetnosti i osnovali novu likovnu udrugu, obilježilo je novo razdoblje, književnu eru Ksavera Šandora Gjalskog. Izložba Hrvatskog salona prvotno je obrađena u okviru političkih činjenica koje dokazuju kontradiktornost politike Khuena Hedervarya. Slijedi analiza i rasprava o izložbi kao ishodištu modernističkih strujanja u Hrvatskoj, ali i njenoj tradicionalnoj strani. Analizom i usporedbom izdvojeno je nekoliko umjetničkih osobnosti. Sve upućuje na zaključno promišljanje o alternativi umjetnosti u provinciji.