Rasprava između demokracije i epistokracije je vrlo opširna i obuhvaća mnogo različitih segmenata. U ovom radu će fokus biti na dva suvremena autora koja imaju suprotstavljena gledišta u spomenutoj raspravi. Glavni problem je proces demokratskog odlučivanja. Građani koji sudjeluju u tom procesu su neinformirani i podložni predrasudama i stoga njihove odluke nisu kvalitetne. Na taj način, demokratski proces odlučivanja može ozbiljno naštetiti određenoj državi i njenim građanima. Neki smatraju kako je to dovoljan pokazatelj kako demokracija nije dobar politički sustav te ga moramo zamijeniti nečim drugim, točnije epistokracijom. Takvu je poziciju u povijesti filozofije odlučno branio Platon. Drugi pak smatraju kako to ne znači da moramo odustati od demokracije te nude prijedloge za poboljšanje demokratskog procesa odlučivanja. Argumenti protiv demokratskog procesa odlučivanja koje ću ja ovdje razmatrati su od Jasona Brennana. On prvo kreće od tvrdnje kako loši glasači ne bi trebali glasati jer im to moralnost nalaže. Nakon toga on kreće u argumentaciju protiv općeg prava glasa i pokazuje zašto je ograničeno pravo glasa bolje od općeg prava glasa. Time ujedno pokazuje kako je epistokracija moralno superiornija od demokracije. Nakon toga ću izložiti argumente Thomasa Christiana koji nastoji obraniti demokraciju. Izložit ću njegov specifičan koncept deliberativne demokracije i sistem podjele rada u kojem podjednako važnu ulogu imaju i eksperti i obični građani. Time nastoji očuvati demokratski proces odlučivanja, ali odluke koje se donose su kvalitetne zbog utjecaja eksperata. Na kraju ću odlučiti tko je imao bolje argumente i koja pozicija nudi bolja rješenja.