Biopolitika će prirodan život (život od rođenja do smrti) smjestiti unutar diskursa javnog i političkog života te će se tako ljudsko tijelo početi shvaćati u okvirima održavanja njegove funkcionalnosti što je dulje moguće. Funkcionalno tijelo je tijelo koje njegovom „vlasniku“ donosi dug život: donosi mu sposobnost za rad, sposobnost za stjecanje nadnice, sposobnost zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, itd. Zdravstveni sustav može normama i klasifikacijama odrediti granicu između zdravog i bolesnog tijela tj. razinu simptoma koji se moraju manifestirati kako bi se netko okarakterizirao kao „bolestan čovjek“ i dobio pravo na korištenje zdravstvenih usluga. Pojačanu brigu o tijelu prati i medikalizacija koju se može definirati kao proces u kojem pojave koje nisu pripadale medicinskom diskursu, postaju predmetom njegovog interesa pa će se o prirodnim pojavama poput predmenstrualnog sindroma, menopauze, puberteta, seksualnosti pričati u kontekstu njihova „izlječenja“. Medikalizaciju društva slijedi komodifikacija medikalizacije gdje se ističe veliki utjecaj farmaceutskih kompanija koje u suradnji s reklamnom industrijom unose lijekove u naš svakodnevni život. Glas s reklame savjetuje nas što kupiti i koji simptom izliječiti pa takav „doktor u kući“ utječe i na odnos pacijenta – potrošača i njegovog liječnika. Naposljetku, privatne zdravstvene ustanove stavljaju naglasak na individualnost i subjektivnost prilikom odlučivanja o tome za koji se zdravstveni tretman ili lijek odlučiti pa će reklamiranjem svojih usluga sudjelovati na medicinskom tržištu kao aktivni subjekti.