Ivu Andrića mnogi smatraju kontroverznom književnom ličnosti 20. stoljeća zbog njegove pripadnosti čak trima nacionalnim književnostima – hrvatskoj, srpskoj i bosanskoj, pri čemu ga svaka voli nazivati svojim piscem. Rad razmatra sličnosti između Andrićeve zbirke Nemiri (1920.) te prvog dijela zbirke Znakovi pored puta - Nemiri od vijeka. Ove zbirke lirske proze i sličnih tekstova međusobno povezuje ponajprije motivski inventar. Na razini motiva to su prije svega oni eshatološki, koji se odnose na smrt, starost i prolaznost, potom slijedi motiv Boga, pjesništva i prirode te skupina socio-etičkih motiva, u koje se ubrajaju motivi pravde i politike. Iduća poveznica je stil koji je promatran s obzirom na misaonost, atmosferu te lirizam, unutar čega sam se posebno osvrnula na ritam, slikovitost te stilske figure upotrijebljene u tekstovima. Posljednja točka povezanosti je Andrićev svjetonazor, dok kraj rada predstavlja i neke od razlika između Nemira i Nemira od vijeka.