U posljednje vrijeme se sve više susrećemo s temom povezanosti nasilja i (monoteističkih) religija. Tijekom povijesti borilo se i ubijalo u Božje ime. Na Zapadu se ideja da je religija inherentno nasilna uzima zdravo za gotovo. Često se može čuti o okrutnosti i agresivnosti religije, a neki ljudi imaju i oštro gledište kao da je religija uzrok svih velikih ratova u povijesti. Postavlja se pitanje postoje li u monoteističkim religijama neki razlozi koji bi mogli objasniti postojanje nasilja s religioznim predznakom u gotovo svim povijesnim oblicima razvoja tih religija. Nakon brojnih vjerskih ratova u povijesti, čovjek pokušava racionalizirati taj problem i teško prihvaća da je riječ samo o slabosti i nedosljednosti ljudi koji vjeruju. U današnje vrijeme sve češće ljudi, a pogotovo u našim zapadnjačkim kulturama, daju prednost religiji bez Boga obzirom da im ista djeluje mnogo tolerantnija i usklađenija. Čak i ljudi koji kažu kako religija nije odgovorna za sve nasilje i ratove, tvrde da je monoteizam posebno netolerantan. U svojem ću radu prikazati kako svete knjige Židova, kršćana i muslimana prikazuju nasilje i na koji način je ono opravdano, te kako i na koji način se u današnje vrijeme treba provoditi dijalog među religijama.