| Sažetak | Ovaj rad bavi se djelom „Estetička teorija“, filozofa Theodora W. Adorna. Međutim, interes
za samo djelo nije ograničen na puki prikaz, već se uspostavljanjem dijaloga s promišljanjem
navedenog autora pokušava artikulirati neke probleme suvremene umjetnosti. U tom pothvatu
polazi se od sažetog prikaza djelovanja umjetničkih avangardi s početka 20. stoljeća, te se
konstatira kako suvremena umjetnost, vezana uz dominantni postmodernistički filozofski
diskurs, pati od svojevrsne krize historijske svijesti. U vremenu postmoderne, povijest se već
dogodila, a velikim emancipacijskim narativima su proglašeni gotovo svi oslonci historijske
svijesti suvremenog zapadnjaka, što se, između ostaloga očituje i kroz nemogućnost
suvremene umjetnosti da artikulira sadašnjost, već se ona pretvorila gotovo isključivo u alat
društvenih skupina koje se bore za društveno priznanje u skladu s trenutno pomodnim
politikama identiteta. Slijeđenjem kontinuiteta Adornove misli, kao i otvaranjem dijaloga sa
mnogim drugim filozofima poput Waltera Benjamina, Martina Heideggera i drugih, te
ukazivanjem na kategorije: futurum i adventus, koje je razvio njemački protestantski teolog
Jürgen Moltmann pod utjecajem filozofije Ernsta Blocha, ukazuje se na mogućnost
prevladavanja te suvremene krize, te ponovno aktualiziranje humanističkog pojma ingeniuma. |
