| Sažetak | Prvi veći mletačko-habsburški sukob u 16. stoljeću pratimo već početkom stoljeća,
kada car Maksimilijan stupa u Cambraisku ligu, uperenu protiv Mlečana. Rat protiv Venecije,
kojeg predvodi papa, trebao je prekinuti mletačku dominaciju u Italiji, posebice na sjeveru.
Unatoč početnim neuspjesima, Republika se uspješno othrvala napadima lige te vraća
izgubljene posjede. U ratu će se car i Republika boriti za područja u Furlaniji, koja će ostati
interesna zona za obje strane i u stoljeću iza. Monarhija i Republika sklopit će i dva saveza,
oba protiv Osmanskog Carstva. Prvi savez datira u 1537. godinu, dok do drugog saveza dolazi
za vrijeme Ciparskog rata (1570.-1573.) kada Venecija gubi Cipar. Unatoč kratkotrajnim
savezima, Venecija i Monarhija većinu vremena će provesti u sukobu zbog uskoka. Uskoci,
podrijetlom kršćanski izbjeglice koji bježe pred osmanskim osvajanjima, prvo se sklanjaju u
Klis, da bi padom Klisa 1537. preselili u Senj. Senj, habsburška kapetanija u protuturskom
sustavu obrane, postat će utočište uskocima u kojem će obitavati sve do njihovog
protjerivanja 1618. godine. Uskoci, koji su ujedno služili i kao vojska, postat će ozloglašeni
pljačkaši osmanskog teritorija i brodovlja, a konstantno uskočko teroriziranje riješeno je tek
izbijanjem rata. Habsburške vlasti, kojima uskoci službeno odgovaraju, blagonaklono gledaju
na pljačke Osmanlija i osmanskih područja. Problem će nastati nakon što Venecija započne
suradnju s Osmanlijama, učinivši sebe metom uskočkih napada. Venecija je Jadransko more
držala isključivo svojim, produžetkom svoje kopnene granice pa je, shodno tome, nadzirala
čitavu plovidbu Jadranom. Osmanlijama, s kojima je održavala trgovačke veze, jamči
neometanu plovidbu Jadranom, a to jamstvo narušavaju upravo uskoci, izazivajući velike
tenzije između sultana i Republike. Uskočki napadi postati će toliko učestali da će Venecija
morati konstantno smišljati nova rješenja za smirivanje uskoka, pa tako npr. uvode posebnu
funkciju, kapetana protiv uskoka. Na diplomatskoj razini, pokušavaju uvjeriti Habsburgovce,
posebice cara i nadvojvodu, u rješavanje gorućeg pitanja uskoka. Stalni mletački diplomatski
prosvjedi uglavnom nisu pretjerano dojmili cara, a posebno nadvojvodu. Habsburška strana
uskoke je smatrala dobrim vojnicima u borbi protiv Osmanlija, a glavna prednost je bila što
uskoci nisu ovisili o plaći, već su se uglavnom financirali plijenom iz pohoda. U rijetkim
prilikama u kojima habsburške vlasti reagiraju, poput slučaja Josipa Rabatte, uskoci uglavnom
izlaze kao pobjednici, jer su i same habsburške vlasti postale nemoćne protiv uskočke
svireposti. Tek krajem 16. stoljeća, politička situacija će se toliko zahuktati, da je rat postao
pitanje trenutka. Posredstvom drugih država, prvenstveno papinske, sukobi će se pokušati
65
izgladiti sporazumima u kojima će Mlečani nepokolebljivo inzistirati na istjerivanju uskoka iz
Senja, dok će habsburška strana u rasprave uvoditi pitanje slobodne plovidbe na Jadranu, kao
i područja u Furlaniji. Čak i kada predstavnici vlasti uspijevaju postići konsenzus, uskoci na
terenu neće poštovati te odluke, te nastavljaju sa pohodima. Situacija je konačno kulminirala
1615. nakon što se posložilo nekoliko događaja: sukobi oko solana u Žavlju, gradnja mletačke
utvrde u Palmi te naposljetku mletački napad na Novi Vinodolski. Rat će potrajati sve do
1618. s naizmjeničnim uspjesima, s glavnim frontama u Furlaniji i Istri. Potpisivanjem
Madridskog mira, nadvojvoda pristaje na protjerivanje uskoka iz Senja, dok se Venecija
zauzvrat obvezuje vratiti sva osvojena područja u ratu. |
| Sažetak (engleski) | The first bigger encounter between the Habsburg Empire and the Republic of Venice
in the sixteenth century was at the beginning of the century when Maximilian I. became a part
of the League of Cambrai. The League, with the pope in charge, started the war against
Venice. The purpose of the war was to end Venetian domination in Italy, especially in the
north. Venice didn’t start the war successfully, but they managed to regain the territory they
lost. During the war, the prime interest of both emperor and the Republic will be territories in
the Friuli. The territory of Friuli will cause a lot of tension between the two countries, even
later in the century. The Habsburg Empire and the Republic of Venice will fight the Ottoman
Empire together on two occasions: the first alliance happened in 1537., while the second one
was during the War of Cyprus, which resulted in Venice losing Cyprus. Despite short-term
alliances, the countries will spend most of their time in conflict because of the uskoks. Uskoks
were Christian refugees escaping from territories conquered by the Ottomans. At first, they
settled in Klis, but after the Klis fall in 1537. they inhabited the city of Senj. Uskoks, who also
served as part of the Habsburg army, will become famous for their acts of piracy aimed
mostly on Ottomans. However, Venetian ships will also become the target of attacks because
of Venetian cooperation with Ottomans. Venice, who considered Adriatic sea as their territory,
guaranteed the safety of Ottomans merchant ships. Frequent Uskok attacks will make Venice
fail to provide safe navigation to Ottomans ships while creating a lot of tension between
Venice and Ottomans. While the time passes by, Uskok raids will become more often making
things escalating quickly. Venice will be constantly attempting to find a solution for piracy,
but most of the attempts will be ineffective. Venice will try to negotiate with the emperor and
the archduke about removing the Uskoks from the city of Senj but without any results.
Habsburg authorities see uskoks as good soldiers who didn’t depend on salaries because they
lived off spoil collected in robberies. Even when Habsburg authorities wanted to do
something about Uskoks activities (like in the case of Josip Rabatta), uskoks would disobey
the orders while the authorities couldn’t do much mostly because of financial reasons and
other state problems. At the end of the sixteenth century, piracy went so far that it was
obvious that the war is just a matter of time. With the clock ticking, countries will try to come
to agreement and handle the situation peacefully. Venice will demand displacement of all
67
uskoks from the city of Senj, while the Habsburgs will try to discuss Venetian appropriation
of the Adriatic. The situation officially escalated in 1615. after a slide of various events such
as conflicts about saltworks in Žavlje, disagreements about Venetian fortress in Palma, and
Venetian attack on Novi Vinodolski. The war was fought mainly in the territory of Friuli and
Istria, with alternating success for both countries. A peace treaty was signed in 1618. which
arranged Uskoks to be expelled from Senj while Venice had to return all the conquered areas
to the emperor. |
