Hrvatski političar Stjepan Radić, poznatiji kao osnivač i kasnije vođa Hrvatske pučke seljačke stranke, već od kraja Prvog svjetskog rata, odnosno nagovještaja o raspadu Austro- Ugarske, intenzivno je bio uključen u krojenje hrvatske budućnosti. Pritom se od samog početka zalagao za što veću autonomiju nje i njenog naroda. Ulaskom Hrvatske u novu državnu zajednicu, njena sudbina predana je u ruke srpskim vlastima, što je bilo protivno njegovoj volji. Iako se odvažio na beskompromisnu borbu za poboljšanje položaja Hrvatske, zbog spletki i manipulacija vladajućeg režima koji je posjedovao neograničenu vlast, to njegovo djelovanje moglo bi se okarakterizirati kao borba s vjetrenjačama. S obzirom na to da je imao podršku velikog dijela naroda te da nije namjeravao odustati od svog cilja, vlasti su se odlučile obračunati s njim. Nakon propalih pokušaja da ga osude i ništa uspješnijih pokušaja da uspostave suradnju s njim, odlučili su ići do samoga kraja kako bi ga definitivno uklonili sa političke scene. Stoga je na njega izvršen atentat u Narodnoj skupštini prilikom kojeg je ranjen, ali je nakon kratkog vremena preminuo od posljedica. Sukladno tome, ostao je zapamćen kao simbol požrtvovnosti i borbe za vlastitu domovinu.