Sažetak | Rad „Motivi nematerijalne kulturne baštine u 'Prosjacima & sinovima' i trilogiji Ivana
Raosa u kontekstu suvremenoga kulturalnog pamćenja” podijeljen je u deset poglavlja, a
započinje Uvodom u kojem se objašnjava pojam nematerijalne kulturne baštine, zapažaju
interferencije usmene i pisane književnosti još od pojave prvih hrvatskih pisanih spomenika,
donose biografski podatci o književniku Ivanu Raosu i njegovu raznolikom opisu, a posebice
trilogiji „Vječno žalosni smijeh” i romanu „Prosjaci & sinovi” koji su predmet doktorskoga
rada. Uvod također sadrži podatke o upotrijebljenoj građi i metodološkim postupcima, kao i
ciljeve istraživanja i hipoteze.
Drugo poglavlje nosi naziv Predaje. U radu je korištena Dragićeva klasifikacija predaja
na povijesne predaje, etiološke predaje, eshatološke predaje, mitske predaje, demonološke
predaje i pričanja iz života. Ivan Raos u svoj je roman „Prosjaci & sinovi” i trilogiju „Vječno
žalosni smijeh” inkorporirao brojne predaje.
Treće poglavlje proučava legendu. Jedna od najčešćih hrvatskih legendi obrađuje temu
propasti Gavanovih dvora, izvorno starozavjetne priče o Sodomi i Gomori. Legenda o Gavanu
i Lazaru sadržaj je don Pavlove propovijedi svake prve tople proljetne nedjelje kad su se
prosjaci od zanata pripremali za odlazak u prosjačenje.
Četvrto poglavlje bavi se hrvatskim usmenim epskim pjesmama kojima je narod sve
znanje i iskustvo, oblikovano najčešće u desetercu, zadržavao unutar zajednice, poučavajući
tako njezine pripadnike vlastitoj povijesti. Najveći broj hrvatskih usmenih epskih pjesama
opjevava nevolje koje su dolazile od Turaka. U mnogim je krajevima pjevanje epskih pjesama
bilo popraćeno sviranjem na guslama, tradicijskom instrumentu načinjenom od jednog komada
drva.
Sljedeće poglavlje donosi primjere usmenih lirskih pjesama inkorporiranih u Raosovu
trilogiju i „Prosjake & sinove”, s posebnim naglaskom na povijesne pjesme, poskočice u kolu,
naricaljke, uspavanke, šaljive pjesme, gangu i ojkavicu.
Šesto poglavlje naslovljeno Poslovice govori o mikrostrukturama kojima se u obliku
sažete tvrdnje izriče istinitost životnih pojava. Temeljna civilizacijska djela poput Epa o
Gilgamešu Veda, Talmuda i Biblije obiluju poslovicama, ali i Raosova djela, predmet ovoga
rada.
564
U usmeno-retoričke oblike ubrajamo zdravice, blagoslove, brojalice i brzalice, kletve i
basme. Primjere svake od navedenih vrsta nalazimo kod Raosa, a najbrojnije su kletve.
Osmo poglavlje bavi se bogatom crkveno-pučkom baštinom hrvatskoga naroda. Blagdani
i njihove proslave predstavljali su narodu odmak od radne svakodnevice, a mladima pružali
priliku za međusobno upoznavanje. Sveci koji se u izabranim romanima spominju, a koji su
potom dublje istraženi su sveti Martin, sveta Katarina Aleksandrijska, sveti Blaž, sveti Roko i
sveti Ivan Krstitelj, a dani i blagdani uz čiju se proslavu vežu bogati običaji Badnjak i Božić,
korizma, Veliki tjedan s naglaskom na Velikom trodnevlju, Uskrs, Tijelovo i Velika Gospa.
Deveto poglavlje posvećeno je položaju žena Imotske krajine, a deseto poglavlje
nekadašnjim običajima: običaju kruženja bukare, značaju ognjišta, pečenju rakije i ispijanju
bikle, običajima prakticiranima na samrti i nakon smrti kada je trebalo sve pripremiti za pokop.
Posebna je pozornost usmjerena i na svadbene običaje, ali i na nekadašnji običaj gonjanja i
liganja koji Raos često spominje u navedenim djelima.
Rad je prožet brojnim memoratima kazivača od kojih su mnogi prvi put zapisani, stoga
predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za hrvatsku usmenu baštinu |
Sažetak (engleski) | The paper ”Motives of Intangible Cultural Heritage in Prosjaci & sinovi and Trilogy of
Ivan Raos in the Context of Contemporary Cultural Memory” is divided into ten chapters and
begins with an introduction which explains the concept of intangible cultural heritage and notes
the interference of oral and written literature since the appearance of the first Croatian written
monuments. It also provides biographical information about the writer Ivan Raos and his
diverse description, especially the trilogy “Vječno žalosni smijeh” and the novel “Prosjaci &
sinovi” which are the subject of this doctoral thesis. The introduction also contains information
on the material used and methodological procedures, as well as targeted research and
hypotheses.
The second chapter is called Tales. The paper uses Dragić's classification of tales into
historical, etiological, eschatological, mythical, demonological tales and life stories. Ivan Raos
incorporated numerous tales into his novel "Prosjaci & sinovi" and the trilogy "Vječno žalosni
smijeh".
The third chapter studies the legend. One of the most common Croatian legends deals
with the theme of the downfall of Gavan's palaces, originally an Old Testament story of Sodom
and Gomorrah. The legend of Gavan and Lazarus is the content of Don Pavle’s sermon every
first warm spring Sunday as the beggars of the craft prepared to go begging.
The fourth chapter deals with Croatian oral epic poems, usually formed in decasyllable,
that served people to keep all their knowledge and experience within the community, thus
teaching its members their own history. Most of the Croatian oral epic songs sing of the troubles
that came from the Turkish Ottoman Empire. In many parts, the singing of epic songs was
accompanied by playing gusle, a traditional instrument made from a single piece of wood.
The next chapter provides examples of oral lyric poems that Raos incorporated into
trilogy and “Prosjaci & sinovi” with special emphasis on historical songs, songs sung during
the wheel dance, lamentations, lullabies, humorous songs, ganga and ojkavica.
The sixth chapter, entitled Proverbs, deals with microstructures which, in the form of a
concise statement, express the truth of life phenomena. Basic civilizational works such as the
Epic of Gilgamesh, the Vedas, the Talmud and the Bible abound in proverbs, as well as the
work of Raos. |