Križarski ratovi, niz srednjovjekovnih vjerskih i vojnih pohoda koji su se odvijali tijekom nekoliko stoljeća, zaokupili su maštu povjesničara i znanstvenika generacijama. Ovi višestruki i često sporni događaji predstavljaju jednu od najtrajnijih i najintrigantnijih tema u proučavanju povijesti. Historiografija križarskih ratova, istraživanje načina na koji se povijesni događaji tumače i razumiju tijekom vremena, pruža fascinantan objektiv kroz koji ne samo da možemo razumjeti same složene događaje, već i stalno razvijajuću prirodu povijesne znanosti. Protežući se otprilike od kasnog 11. do kasnog 13. stoljeća (po tradicionalnom razumijevanju), križarski ratovi su bili niz ekspedicija koje je pokrenulo zapadno kršćanstvo s jednim ciljem povratka Svete zemlje od islamske kontrole. Međutim, ove kampanje nisu bile samo religiozne prirode, već su pod dubokim utjecajem političkih, ekonomskih i društvenih čimbenika. Uključivali su raznoliku lepezu sudionika, od plemića i vitezova do seljaka i svećenstva, i spajali su kulture i civilizacije na načine koji su imali dalekosežne posljedice. Historiografija križarskih ratova je, u biti, analiza o tome kako je znanost došla do razumijevanja ovih višestrukih događaja i njihovog značaja. Prati evoluciju znanstvenih tumačenja i metodologija korištenih za analizu križarskih ratova, odražavajući ne samo promjenjiv krajolik povijesnih istraživanja već i šire promjene u društvenim perspektivama.