Uloga odgojitelja i učitelja u procesu identifikacije darovitosti od ključne je važnosti jer su upravo oni među prvima koji mogu prepoznati specifične talente i sposobnosti kod djece. Međutim, njihova sposobnost prepoznavanja darovitosti često ovisi o stupnju stručne osposobljenosti i upoznatosti s karakteristikama darovitosti. Prepoznavanje darovitosti zahtijeva pažljivo praćenje i procjenu različitih aspekata učenikovih sposobnosti, interesa i postignuća. Identifikacija se provodi koristeći kombinaciju standardiziranih testova, učiteljskih opažanja, roditeljskih procjena i samoprocjena učenika. Ovaj složeni proces zahtijeva multidisciplinarni pristup kako bi se osiguralo prepoznavanje svih aspekata darovitosti, uključujući intelektualne, kreativne, umjetničke i socijalne sposobnosti.Važnost prepoznavanja i identifikacije darovitosti leži u mogućnosti prilagodbe obrazovnih programa njihovim specifičnim potrebama. To uključuje obogaćivanje sadržaja, akceleraciju, grupiranje prema sposobnostima te dodatne aktivnosti koje će potaknuti njihov razvoj i zadovoljiti njihove intelektualne i kreativne potrebe. Nadalje, razvoj darovitosti kod djeteta uvelike ovisi o okruženju u kojem se nalazi, pri čemu ključnu ulogu imaju obiteljska sredina i odgojno-obrazovne ustanove u kojima djeca provode većinu vremena. Međutim, kako bi podrška darovitoj djeci postala sustavna i učinkovita, nužno je razviti formalne programe identifikacije i podrške unutar vrtića i škola. Također, neophodno je sustavno educirati odgojitelje i učitelje kako bi bili osposobljeni za prepoznavanje darovitosti te kako bi mogli pružiti adekvatnu podršku i izazove darovitoj djeci. Na taj se način mogu otkloniti moguće zablude i stereotipi o darovitima te bi se omogućilo pravovremeno prepoznavanje darovitosti i spriječio bi se gubitak ili podbacivanje potencijala ovih učenika.