| Sažetak | Hrvatsku su prošlost od samoga dolaska Hrvata na ove prostore obilježile neprekidne borbe za cjelovitost i sjedinjenost teritorija. Posebice je to izraženo bilo u srednjemu vijeku za vrijeme vladavine vladara narodne krvi. Sva je ta sjećanja narod čuvao usmenom predajom, a povjesničari su daljnjim istraživanjima i pronalaskom materijalnih dokaza dali cjeloviti kontekst i potvrdu informacija kreirajući kompletnu sliku hrvatske povijesti srednjega vijeka, a koja potom postaje inspiracijom autorima za njihova patriotska djela. Posebice je to bilo izraženo u 19. i 20. stoljeću kada u hrvatskoj književnost dolazi do prevlasti djela nacionalne tematike. Jedan od autora tih djela bio je i Vladimir Nazor koji svojom zbirkom Hrvatski kraljevi podsjeća narod na slavne dane svoje prošlosti nastojeći tako ponovno probuditi nacionalni ponos i snagu. Osim buđenja nacionalne svijesti, Nazor ovim djelom odgovara talijanskim autorima koji su tvrdili kako Slaveni, posebno Hrvati, nemaju nikakve slavne povijesti kojom bi se mogli dičiti jasno im dajući do znanja da kako je slavenska, tj. hrvatska povijest sve samo ne nevažna i zanemariva. Potrebno je naglasiti kako je Nazor ovim djelom također dokazao i pokazao kako književnost i zbilja nipošto nisu i ne mogu biti u sukobu jer upravo se zahvaljujući književnosti može pobuditi interes za možda zaboravljene povijesne događaje, a zbilja, povijest može biti autorima neiscrpan izvor inspiracija. |
| Sažetak (engleski) | Croatia's past, ever since the arrival of Croats in these areas, has been marked by continuous struggles for the integrity and unity of the territory. This was especially pronounced in the Middle Ages during the rule of rulers of the people's blood. All these memories were preserved by the people through oral tradition, and historians, through further research and finding material evidence, provided a complete context and confirmed the information, creating a complete picture of Croatian history of the Middle Ages, which then became the inspiration for the authors for their patriotic works. This was especially pronounced in the 19th and 20th centuries, when Croatian literature became dominated by works with a national theme. One of the authors of those works was Vladimir Nazor, who with his collection of Hrvatski kraljevi reminds the people of the glorious days of their past, thus trying to reawaken national pride and strength. In addition to awakening national consciousness, Nazor responds with this work to Italian authors who claimed that Slavs, especially Croats, do not have any glorious history to be proud of, making it clear to them that Slavic, i.e. Croatian, history is anything but unimportant and negligible. It is necessary to emphasize that with this work Nazor also proved and showed that literature and reality are not and cannot be in conflict, because it is precisely thanks to literature that interest in possibly forgotten historical events can be aroused, and in fact, history can be an inexhaustible source of inspiration for authors. |
