Petar Preradović djeluje u razdoblju hrvatskoga romantizma, zapoĉevši knjiţevni rad u drugoj fazi ilirskoga pokreta. Preradovićevo stvaralaštvo dijeli se u tri faze. Prvoj pripada pjesništvo na njemaĉkom jeziku, drugoj pjesništvo na hrvatskom jeziku tijekom kojega nastaju njegove zbirke Pervenci i Nove pjesme, a u trećoj fazi nastaju epske pjesme i spjevovi. Tijekom druge faze Preradović se poĉinje zanimati za nadnaravno, odnosno za spiritizam. U tom razdoblju bavi se spiritistiĉkim aktivnostima i prevodi spiritistiĉka djela što uvelike utjeĉe na njegovo pjesništvo. Bartul i Miroslav Matijaca u svom djelu Parapsihologija i spiritizam obradili su neke od pojava koje se javljaju u Preradovićevim pjesmama – poltergeist, dvojaštvo, predosjećaj, telekroazija, levitacija aport, telekineza, reinkarnacija, vjera u više sile, odvajanje duha od tijela i komunikacija s mrtvima, što je posluţilo kao polazišna toĉka u analizi tih motiva kod Preradovića i uoĉavanju distinkcije izmeĊu parapsiholoških pojava i spritizma te spiritualizma. Ipak, u njegovim je pjesmama prisutan i utjecaj kršćanskih vjerovanja o vjeĉnom ţivotu, anĊelima ĉuvarima, ljubavi u liku Boga i postojanju raja i pakla, biblijski motivi, te utjecaj folklornoga naslijeĊa kroz motiv vila, a ĉesto se pojavljuju i nebeska tijela, sunce i zvijezde. TakoĊer, zbog mesijanizma prisutnoga u nekim njegovim pjesmama nerijetko se povlaĉi paralela izmeĊu njega i Silvija Strahimira Kranjĉevića.