Ovaj rad primarno se bavi tezom Maxa Webera, koji se smatra jednim od najvećih istraživača i teoretičara društva, i koji tvrdi da se moderni kapitalizam osim zbog postojećih kapitalističkih institucija na Zapadu, razvio zbog velikog utjecaja protestantske etike iz koje je proizašao duh kapitalizma, koji je nužan uvjet za funkcioniranje modernog kapitalizma. Weber u svom djelu „Protestantska Etika i Duh Kapitalizma“ polazi od reformacije u 16. stoljeću koja je prema njemu odgovorna za smjer razvoja religije u racionalnom smjeru. Izbacivanjem magičnih sredstava iz religije, denominacije protestantizma se okreću „ovom“ svijetu, uz pomoć Lutherova koncepta poziva kao životne zadaće u predanom služenju Bogu. Tako neke protestantske denominacije na temelju koncepcije poziva, prakticiraju unutarsvjetski asketizam s ciljem predanog služenja Bogu. Kroz to služenje, pojedinac svakodnevno radi te tako akomulira kapital te ga potom ponovno ulaže u daljnje poslove s naglaskom na štedljivosti. Takva koncepcija rada i služenja Bogu dovodi do radne etike koju Weber naziva duh kapitalizma. Kako bogatstvo s vremenom raste, ono psihološki utječe na čovjeka te se čovjek polako okreće poslovnim aktivnostima u sekularnom svijetu te izbacuje religijske značajke. S obzirom da u to vrijeme postoje već stabilne kapitalističke institucije, taj duh kapitalizma i spomenuta forma kapitalizma djeluju jedna na drugu (Weber to naziva izborno srodstvo), i tako nastaje jedan novi proizvod u vidu modernog kapitalizma. Osim analize Weberove teze, rad se bavi i pitanjem zbog čega moderni kapitalizam nije nastao u drugim civilizacijama, ali i razvojem kapitalističkih forma i institucija na Zapadu.