Sažetak | Nakon razdvajanja ilirskih plemena Liburna i Dalmata, u srednjem vijeku rijek Krka ponovno postaje granica. Ovoga puta tu je da razdvoji dvije hrvatske velikaške obitelji, do jučerašnje saveznike, Šubiće i Nelipčiće. Kako bi obranili svoje posjede, s desne strane rijeke moćni Šubići podižu niz utvrđenja, dok s lijeve to isto čine Nelipčići. Osim obrane utvrde se podižu i radi gospodarske korsti, tj.ubiranja putarina i mostarina. Od brojnih utvrda što su podignute duž rijeke i unjenoj bližoj okolici, pod područje Nacionalnog parka „Krka” spada njih pet: Čučevo (Trošenj-grad), Nečven-grad, Bogočin, Kamičak i Ključica. Od sspomenutih utvrda, pod vlašću Šubića bila je Čučevo koja se smjestila nasuprot obiteljakom posjedu Nelipčića, Nečven gradu. Kamičak, površinom najmanja i Ključica, površinom najveća, bile su u rukama Nelipčiča. Za utvrdu Bogočin prvi spomen imamo tek u 15.stoljeću i to kad se nalazi u rukama obitelji Martinušić, no smatra se da je najvjerojatnije prije toga bila u rukama Nelipčića. Nakon prodora Turaka, u 16. stoljeću, većina se utvrda ruši. Sačuvane su jedino Čučevo i Nečven i to zbog svoje strateške važnosti. Za vrijeme Kandisjkog rata, u borbi protiv Turaka, ruše se i ove dvije utvrde. U 20.stoljeću dokrajčit će ih lokalno stanovništvo koje u njima vidi gospodarski materijal. Danas je u cilju Nacionalnog parka njihovo ponovno buđenje.. |