Knjiga Povijest rane i klasične teorije filma fokusira se na analizu i tumačenje relevantnih pristupa filmskome mediju i umjetnosti od njezinog ranog razdoblja krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pokušaja formuliranja cjelovitih teorija sredine 1910-ih, preko avangardnih strujanja u 1920-ima pa sve do završnih faza tzv. klasičnog razdoblja filmske teorije početkom 1960-ih kada je pod utjecajem novonastalih semiotičkih i strukturalističkih metodologija razumijevanje filma dobilo neke nove, modernije obrise. Glavni je cilj knjige ponuditi analitički uvid u povijesni aspekt razumijevanja filmske umjetnosti te načina kako je određeni tip filmske teorije utjecao na konkretnu filmsku praksu proučavanog razdoblja, ali i kako je ta praksa rukovodila središnjim postavkama određene teorije. U tom kontekstu knjiga se fokusira na relevantne autore klasične teorije filma, poput R. Canuda, G. Dulac, L. Delluca, J. Epsteina, V. Lindsayja, H. Münsterberga, S. Ejzenštejna, R. Arnheima, A. Bazina, S. Kracauera,, odnosno na pretpovijest filmske teorije do shvaćanja filma kao umjetničkog fenomena, na ranu nijemu filmsku teoriju francuskih autora vizualističke orijentacije i pokušaj afirmiranja filma kao umjetnosti, (rusko) formalističku i konstruktivističku teoriju sovjetske montažne škole, općenito formativne, ali i realističke tendencije u poslijeratnom razumijevanju filma, kao i na psihologijski inspirirane pristupe pojedinih klasičnih teoretičara.