Studenti su izvještavali o psihičkim teškoćama tijekom pandemije COVID-19, no posljedice pandemije tek se trebaju ispitati. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati psihičke teškoće studenata i predvidjeti njihovo psihičko zdravlje određenim čimbenicima u postpandemijskom razdoblju. U istraživanju je sudjelovalo 269 studenata, a najzastupljeniji su bili sudionici ženskog roda. Podaci su prikupljeni online putem u razdoblju od lipnja do srpnja 2023. Sudionici su ispunili Upitnik o (ne)doživljenim stresnim događajima tijekom razdoblja pandemije, Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama, Ljestvicu stresnih životnih događaja za studente, kratku formu UCLA ljestvice usamljenosti, Upitnik za ispitivanje općih psihopatoloških teškoća (CORE-10) i DSM-5 dimenzionalno-presječnu samoprocjensku mjeru simptoma za odrasle – razina 1, a zadovoljstvo životom mjereno je jednom česticom. Studenti su u najvećoj mjeri imali povišeni rezultat na domenama depresivnosti i anksioznosti. Oko polovice je imalo povišeni rezultat na problemima s ljutnjom, uporabi psihoaktivnih tvari, funkcioniranju ličnosti, maniji i somatskim simptomima, dok oko trećine na problemima sa spavanjem, ponavljajućim mislima i ponašanjima te problemima s pamćenjem. Hijerarhijska regresijska analiza potvrdila je značajnost sociodemografskih čimbenika, osobnih karakteristika i doživljenih iskustava u predviđanju psihološke uznemirenosti. Ženski rod, studenti s nižim rezultatom na suočavanju usmjerenom na problem, te višim rezultatom na usamljenosti i stresnim događajima doživljenim tijekom studija imat će višu psihološku uznemirenost. Prihodi, suočavanje usmjereno na problem, suočavanje usmjereno na emocije i usamljenost značajno su predviđali zadovoljstvo životom. Međutim, uvođenjem stresnih događaja kao prediktora, regresijski model više nije bio značajan u objašnjavanju zadovoljstva životom.