Ovaj rad će se prvenstveno baviti teorijskom analizom ženskih likova u distopijskim djelima s fokusom na romane i filmove kroz povijest razvoja žanra. Neki od primjera tako će biti djela „1984.” Georgea Orwella, „Sluškinjina priča” Margaret Atwood, „Vrli novi svijet” Aldousa Huxleyja uz filmske adaptacije navedenih romana te mnoga druga manje poznata djela distopijskog žanra. Ciljevi su ovog rada: proučiti zapostavljenost analize ženskih likova u distopijskim djelima te zanemarivanje njihove važnosti prilikom socioloških, teorijskih analiza distopijskih društava; istražiti te prokazati patrijarhalne obrasce utkane u narativ distopijskih svjetova služeći se sociološkim te književnoteorijskim pristupom; istražiti je li se distopijski žanr odmaknuo od patrijarhalnog narativa u suvremenijim djelima; provjeriti dominira li distopijskim tekstovima „muško pismo”; ukazati na relevantnost reprodukcijskih zakona upisanih u distopijskim romanima u kontekstu suvremenih zakona današnjice. Relevantnost ovog rada u pogledu komparativne književnosti proizlazi iz toga što nastoji sagledati širok spektar književnih te filmskih djela kako bi se ustvrdio napredak distopije kao žanra književnosti od samih začetaka do danas te kako bi se kroz književnu kritiku ukazalo na potencijalne zamke u kojima se suvremeno društvo može zaplesti okrene li se ka totalitarnim sustavima. Valja također naglasiti kako će ovaj rad obogatiti znanstvenu analizu distopijskog žanra s obzirom na to da se do sada malo pozornosti posvećivalo analizi s gledišta feminističke teorije. Sociološka relevantnost ovoga rada jest u tome da se ovakvom analizom nastoji pokazati kako je sociologija kao znanost itekako relevantna u analizi klasičnih i suvremenih književnih te filmskih djela. Sociološkom će se analizom postaviti problematike odnosa ženskih likova spram muških, ali i položaj ženskih likova spram društvenih struktura – posebice u pogledu pitanja ženskih prava te reprodukcijskih sloboda u totalitarnim sustavima. Uz to će se nastojati sagledati relevantnost sociološkog pristupa na polju društava u književnim djelima kako bi se pokušalo objasniti zašto su takva djela danas sve popularnija. Baza za analizu bit će stoga distopijski romani te distopijski filmovi promatrani kroz prizmu feminističke teorije, kritičke teorije te radova iz teorije književnosti. Uvodno će se provjeriti hipoteza o zapostavljenosti analize ženskih likova u distopijama, a zatim će se uz to ispitati koliko su one kao akteri doista zanemarivane s obzirom na generalnu sociološku analizu žanra. Nakon toga će se analizi podvrgnuti hipoteza da je patrijarhalan obrazac dominantan aspekt u tradicionalnim distopijskim društvima – analizirat će se patrijarhalni obrasci po uzoru na „Ženski eros i civilizaciju smrti” Vjerana Katunarića. Uz to će se ustvrditi je li se tijekom vremena distopijski žanr od patrijarhalnog narativa odmaknuo u suvremenim djelima imajući pritom na umu rad „The Orwell Mystique : A Study in Male Ideology” Daphne Patai. Povrh toga, nastojat će se utvrditi je li distopija pisana pretežito „muškim pismom” slijedeći ideju eseja „Smijeh Meduze” Hélène Cixous, a na kraju će se dati osvrt na problematičnosti zakona o reprodukciji u distopijskim, totalitarnim društvima kako bi se provjerilo koliko su primjeri zakona u književnosti relevantni u kontekstu suvremenih zakona u svijetu. Istovremeno će se također pokušati odgovoriti na pitanje mogu li distopijski svjetovi ponuditi novu platformu za rast i razvoj relevantnih socioloških istraživanja u književnosti s obzirom na sve veću popularizaciju distopijskog žanra te vrijedi li danas čitati distopije i zašto?