Predstavljeno kvalitativno istraživanje se bavi tematikom tekstilnih radnika, pripadnicima industrijske grane koja u Hrvatskoj sustavno propada. Radnu snagu te industrije čine većinom žene zrelije dobi, koje propadanjem tvornica dolaze na burzu rada gdje ih čeka vrlo nepovoljan položaj. Ova studija je konkretno usmjerena na proučavanje slučaja njihovog udruživanja u obliku udruge „Kamensko“, te je pomoću metode intervjua pokušala dobiti uvid u to kako sudjelovanje u udruzi utječe na živote članova. Tijekom rujna 2019. godine u uredu udruge u Zagrebu provedeni su intervjui sa svih devetero članova koji trenutno u njoj djeluju, od kojih je 5 bivših radnika Kamenskog, 2 bivše radnice DTR-a (također velike propale tvornice) te 2 mlađe članice koje su radile u manjim tekstilnim obrtima. Sudionici su u razgovorima opisali određene aspekte udruge, svoja radna iskustva, motivaciju za članstvo i utjecaj koji sudjelovanje (odnosno zaposlenje) u udruzi ima na njih, ali su također prilikom intervjua samostalno iznosili svoje stavove o tekstilnoj industriji, za koju smatraju da je sustavno uništavana, te o struci, za koju smatraju da je podcijenjena i potplaćena. Svi su istaknuli pozitivan utjecaj zaposlenja u udruzi na svoje financijsko, ali i psihološko stanje. To je bilo posebno bitno s obzirom na traumatična iskustva i financijsku neizvjesnost koju je većina proživjela uslijed stečaja tvornica, te lošoj poziciji na tržištu rada onih starijih članica kojima udruga pruža mogućnost da u struci ostvare uvjet na mirovinu, iz čega proizlazi zaključak o izuzetnom društvenom doprinosu udruge, kao i o njenoj pozitivnoj ulozi u tekstilnoj struci.