Pravo na obrazovanje svakog pojedinca bilo je ugroženo za vrijeme pandemije bolesti COVID-19. U ovome radu analiziraju se međunarodni, regionalni i nacionalni dokumenti kojima je pravo na obrazovanje određeno kako bi se došlo do uvida u to što sve pravo na obrazovanje podrazumijeva. Zatim se iznosi teorijski okvir prava na obrazovanje, čija je autorica Katarina Tomaševski, a radi se o 4A shemi. Tim su okvirom definirane obaveze država u osiguravanju prava na obrazovanje, odnosno govori se o raspoloživosti, dostupnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti obrazovanja. S navedenim dimenzijama na umu, proveden je pregled opsega domaćih istraživanja, čiji je cilj bio utvrditi primjere kršenja i zadovoljena prava na obrazovanje u Hrvatskoj za vrijeme pandemije bolesti COVID-19. Rezultati su pokazali kako je pravo na obrazovanje u Hrvatskoj za vrijeme pandemije u većoj mjeri bilo zadovoljeno, ali kako su ipak postojali slučajevi njegova kršenja. Najčešće se radilo o neadekvatnim tehničkim uvjetima za sudjelovanje u nastavi na daljinu, lošijoj kvaliteti nastave u usporedbi s nastavom uživo, nedovoljnoj prilagođenosti nastave djeci s teškoćama u razvoju i nedovoljno razvijenim kompetencijama učitelja za provođenje nastave u izvanrednim uvjetima. Rezultati ovog pregleda opsega mogu poslužiti za identificiranje problema na koje treba obratiti pažnju kako bi se isti mogli riješiti, a sve s ciljem osiguravanja prava na obrazovanje svakome i uvijek.