Ovaj diplomski rad bavi se raznim pitanjima vezanima uz romanizaciju ruskoga jezika. U radu su izneseni osnovni principi ortografske adaptacije stranih riječi iz jezikâ drukčijega pisma, koji se odnose i na adaptaciju riječi iz nelatiničnih jezika na latinično pismo, tj. na romanizaciju. Ti principi odnose se i na romanizaciju ruskoga jezika. Navedeni su različiti načini romanizacije ruskoga jezika. Glavni su načini romanizacije ruskoga jezika praktična transkripcija, koja se orijentira na izgovor, pismo i često analogiju s jezikom-primateljem, te transliteracija, koja se orijentira na pismo, uz visoku razinu jednoznačnosti i povratnosti prijenosa među ruskom ćirilicom i latinicom. U raznim latiničnim jezicima susreću se i romanizacije ruskih riječi preuzete iz nekoga drugog latiničnog jezika, a i onakve romanizacije kakve se koriste u Rusiji, koje su danas uglavnom dosta bliske engleskim romanizacijama. Kao primjer transliteracije, u radu je opisana znanstvena transliteracija ruskoga jezika. Kao primjer transkripcije, a i najčešće strane romanizacije, opisana je engleska transkripcija ruskoga jezika. Da bi se detaljno istražile osobitosti te područja uporabe raznih načina romanizacije ruskoga jezika, proučena je romanizacija ruskoga jezika u hrvatskom jeziku. Uz mnogobrojne primjere, opisani su transkripcija, transliteracija te strana romanizacija ruskoga jezika u hrvatskom, te je objašnjeno njihovo aktivno supostojanje. Po pitanju uporabe, potvrđeno je da je transkripcija u hrvatskom, kao i u raznim drugim jezicima, najrašireniji način romanizacije ruskoga jezika, koji se koristi, između ostaloga, u rječnicima, enciklopedijama i književnim prijevodima, te je preporučen oblik romanizacije prema uputama raznih pravopisa. Transliteracija se koristi u područjima kao što su bibliotekarstvo i lingvistika. Transliteracija je danas u jezicima poput hrvatskog i njemačkog glavni način romanizacije i u znanstvenim djelima o ruskoj književnosti. Strana romanizacija ruskoga jezika, danas prvenstveno engleska, susreće se uglavnom u medijima, jer je engleski jezik često posrednik u prijenosu informacija između ruskoga i drugih jezika, pa tako i hrvatskoga. Na pojavu romanizacija jednakih ili bliskih engleskima utječe i to što se u Rusiji danas uglavnom koriste takvi oblici romanizacije. S obzirom na zaključke o aktivnom supostojanju velikog broja romanizacija ruskoga jezika u svijetu, pri kraju rada postavljeno je pitanje o mogućnostima potencijalne unifikacije romanizacije ruskoga jezika, to jest o razradi i uvođenju jedinstvenoga sustava romanizacije 68 ruskoga jezika koji bi zamijenio ostale. Predviđeno je da, iako se ne može očekivati da bi takav sustav zamijenio druge, njegovom izradom po kompromisnim principima, koji bi mogli biti djelomično prihvaćeni u većem broju zemalja, te njegovim uvođenjem kao jedinog službenog sustava u Rusiji, unificirajući sustav mogao bi postati jedan od glavnih načina romanizacije u svijetu koji bi se, uz postojeće romanizacije, koristio među raznim jezicima svijeta.