Kontroverzni pojam prijevodnih univerzalija, koje su prvobitno opisane kao apsolutne zakonitosti u prijevodima, danas je shvaćen više kao koncept koji opisuje probabilističke tvrdnje o različitim podskupovima prijevoda. Jedna takva univerzalija – konvencionalizacija – u fokusu je ovog istraživanja. Konvencionalizacija se opisuje kao karakteristika prijevoda prema kojoj se oni prilagođavaju tipičnim obrascima ciljnog jezika, čak do razine pretjerivanja, pa elementi koji su u izvorniku nekonvencionalni postaju konvencionalnima u prijevodu. Ta se prijevodna univerzalija ovdje istražuje s pomoću triju konvencionalnih i triju nekonvencionalnih engleskih kolokacija i njihovih prijevoda na hrvatski. Cilj je saznati postaju li kolokacije zaista konvencionalnijima u prijevodima te postoji li razlika s obzirom na žanr (književni u odnosu na popularnoznanstveni tekst) i percepciju ispitanika/ispitanica o konvencionalnosti izvorne kolokacije. U ovom se istraživanju kombinira eksperiment, u kojem ispitanici/ispitanice prevode dva teksta i odgovaraju na pitanja o konvencionalnosti kolokacija, te analiza temeljena na korpusnom istraživanju čiji je cilj procijeniti konvencionalnost određene kolokacije. Rezultati ovog istraživanja manjeg opsega upućuju na postojanje konvencionalizacije, koja je istaknutija u prijevodima popularnoznanstvenog teksta, dok percepcije ispitanika/ispitanica također pokazuju značajnu ulogu u konvencionalizaciji. Ovim se istraživanje pružaju nova saznanja o hrvatskim prijevodima s engleskog jezika s obzirom na kolokacije i konvencionalizaciju te pokazuje da su prijevodne univerzalije još uvijek vrijedne istraživanja.