Ovaj diplomski rad nastoji prikazati na koje sve poteškoće nailaze autori knjiga za djecu koji se odluče pisati o tematici holokausta, zašto je književnost jedan od najboljih alata za učenje o holokaustu, koji su ciljevi dječje književnosti o holokaustu i kakvu ulogu u svemu tome imaju roditelji i učitelji. Drugi dio rada posvećen je analizi dvaju književnih djela koja pripadaju različitim žanrovima. Suprotstavljanjem fiktivnog romana Johna Boynea pod nazivom Dječak u prugastoj pidžami i autobiografije Kćerin dar majci – sjećanja iz doba holokausta autorice Trudi Birger i koautora Jeffreyja M. Greena iznose se pozitivne i negativne strane obaju žanrova, ali se predstavljaju i produbljuju i drugi aspekti koji su ključni prilikom čitanja navedenih djela. Dio rada koji je posvećen romanu Dječak u prugastoj pidžami raspravljat će o pohvalama i kritikama romana i razlozima zbog kojih je, s jedne strane, toliko dojmljiv mlađoj publici, a s druge strane, po mišljenju brojnih kritičara precijenjen, te o istraživanju koje je provedeno u Engleskoj kako bi se otkrilo zavrjeđuje li djelo zaista mjesto na popisu obavezne literature u brojnim školama diljem svijeta. Naposljetku, analizom Kćerinog dara majci utvrdit ćemo po čemu je žensko iskustvo holokausta drugačije od muškog, kojim su se obrambenim mehanizmima služile žene kako bi preživjele strahote Drugog svjetskog rata te zašto se u djelima poput ovoga, kada uz autora koji je ujedno i žrtva imamo i drugog autora koji je najčešće profesionalni pisac, u pitanje dovodi autorstvo i autentičnost glasa.