| Sažetak | Social media are virtual spaces that currently connect around 5.2 billion users worldwide. Over the past fifteen years, a growing number of studies have attempted to clarify the relationship between social media use and mental health. The aim of this dissertation was to better understand social anxiety in the context of social media. The first paper presented current and relevant findings in the field of mental health (both anxiety and depression) and social media use (review paper). Although the research findings are not conclusive, there are a considerable number of studies that indicate that social media use is associated with certain risks, at least for vulnerable groups. The second paper was a correlational study (N = 1,174) that examined possible differences between socially anxious and non-anxious individuals in their use of social media. Socially anxious participants did not differ significantly from non-anxious participants in terms of time spent on social media, but their social media use was different; socially anxious participants tended to use social media less actively. Offline social support did not significantly moderate the relationship between active social media use and social anxiety but was a significant correlate of social anxiety. The third paper was also a correlational study (N = 295) that explored possible differences in the level of social anxiety in online and offline interactions and whether Clark and Wells’ (1995) cognitive-behavioral model of social anxiety is appropriate for understanding social anxiety in the online context. Socially anxious participants reported significantly higher social anxiety in offline interactions compared to online interactions. Structural equation modelling revealed a pattern of significant associations that was largely consistent with conceptual expectations. Taken together, these studies may provide a basis for helping socially anxious social media users to function in the virtual world in ways that support their mental health. |
| Sažetak (hrvatski) | Društvene mreže sastavni su dio života u 21. stoljeću stoga je od nedvojbene važnosti naučiti funkcionirati u virtualnom svijetu na način koji će pozitivno utjecati na naše mentalno zdravlje. Iako postoji relativno velik broj istraživanja na ovu temu, nedostaje dublje razumijevanje uzročno-posljedične veze između korištenja društvenih mreža i mentalnog zdravlja. Praktične implikacije ovakvih istraživanja iznimno su važne u kliničkom radu, ali i u prevenciji neželjenih ishoda. Zadnje četiri godine bile su obilježene COVID-19 pandemijom koja je istaknula važnost društvenih mreža, ali je u tom razdoblju zamijećen i značajan porast različitih psihičkih smetnji i poremećaja. Iako se i prije pandemije govorilo kako živimo u “anksioznom dobu”, u zadnjih nekoliko godina došlo je do velikog porasta anksioznih poremećaja. Jedan od najčešćih anksioznih poremećaja je socijalna anksioznost, a nas je zanimalo kako se ona manifestira u novom kontekstu – na društvenim mrežama, za vrijeme i nakon pandemije korona virusa. Cilj našeg istraživanja bio je bolje razumijevanje socijalne anksioznosti u kontekstu društvenih mreža. Točnije, zanimalo nas je ispitati razlikuju li se socijalno anksiozne osobe od socijalno neanksioznih u korištenju društvenih mreža, je li offline socijalna podrška moderator povezanosti između korištenja društvenih mreža i socijalne anksioznosti te razlikuje li se socijalna anksioznost ovisno o kontekstu u kojem se odvija (u svakodnevnom životu i na društvenim mrežama). Bolje razumijevanje socijalne anksioznosti u kontekstu online aktivnosti i interakcija postavilo bi temelje za razvoj digitalno posredovanih intervencija za poboljšanje kvalitete života i mentalnog zdravlja socijalno anksioznih pojedinaca. 1. rad Društvene mreže virtualni su prostori koji trenutno povezuju preko 5,17 milijardi korisnika diljem svijeta. Broj korisnika i broj različitih društvenih mreža u stalnom je porastu, što govori o važnosti digitalno posredovane svakodnevice. Iako nedvojbeno postoje mnoge prednosti tehnološkog napretka, ostaje pitanje doprinosi li korištenje društvenih mreža nužno dobrobiti i kvaliteti života svakog pojedinca. Tijekom posljednjeg desetljeća sve veći broj studija pokušava razjasniti vezu između korištenja društvenih mreža i mentalnog zdravlja. U kontekstu društvenih mreža, najviše su uzimane u obzir subjektivna procjena vremena provedenog na društvenim mrežama te takozvano “problematično” korištenje društvenih mreža, a u zadnje vrijeme se naglasak stavlja na način korištenja društvenih mreža (aktivno/pasivno korištenje). U kontekstu mentalnog zdravlja, anksioznost i depresija su najopsežnije proučavane, dok su se samopoštovanje, socijalna usporedba, strah od propuštanja i usamljenost pokazali kao moderatori i medijatori u povezanosti korištenja društvenih mreža i mentalnog zdravlja. Međutim, iznimno je važno postojeće istraživanje smjestiti u kontekst pandemije COVID-19. Ovaj pregledni članak predstavio je glavne nalaze u ovom području s jasnim zaključkom da su potrebna daljnja longitudinalna i eksperimentalna istraživanja kako bi se razjasnio uzročnoposljedični smjer ovog odnosa te potencijalni zaštitni i rizični čimbenici, osobito u kontekstu promjena u važnosti društvenih mreže u održavanju društvenih kontakata tijekom pandemije. 2. rad Brojne studije pokazale su da socijalno anksiozni pojedinci preferiraju tehnologijom posredovanu komunikaciju u odnosu na interakcije licem u lice. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati moguće razlike između socijalno anksioznih i neanksioznih pojedinaca na društvenim mrežama. U online istraživanju sudjelovale su 1174 sudionice koje su bile korisnice društvenih mreža (Facebooka i/ili Instagrama) u dobi od 18 do 30 godina. Upitnik je sadržavao sociodemografske podatke i pokazatelje socijalne usporedbe, offline socijalne podrške, vremena provedenog na društvenim mrežama i načina korištenja društvenih mreža, kao i Ljestvicu anksioznosti pri socijalnim interakcijama (SIAS), Ljestvicu depresije, anksioznosti i stresa (DASS- 21) te Ljestvicu samosviđanja i samosposobnosti (SLSC-R). Socijalno anksiozne sudionice nisu se značajno razlikovale od socijalno neanksioznih sudionica u pogledu vremena provedenog na društvenim mrežama, ali je njihovo korištenje društvenih mreža bilo drugačije. Kontrolirajući dob, socijalnu usporedbu, razinu depresivnosti i samopoštovanja, manje aktivno korištenje povećavalo je rizik pripadanja socijalno anksioznoj skupini. Offline socijalna podrška nije bila značajan moderator odnosa između aktivnog korištenja društvenih mreža i socijalne anksioznosti, ali je bila značajan korelat socijalne anksioznosti. Buduća bi istraživanja trebala ispitati može li online socijalna podrška potaknuti socijalno anksiozne korisnike na aktivnije korištenje društvenih mreža, kako bi se dugoročno smanjila i sama socijalna anksioznost. 3. rad Socijalno anksiozni pojedinci često imaju disfunkcionalne društvene odnose jer izbjegavaju interakcije licem u lice. Nova tehnologija im, međutim, pruža mogućnost virtualnog povezivanja. Ovo istraživanje ispitivalo je varira li intenzitet socijalne anksioznosti ovisno o tome odvijaju li se interakcije offline ili online te je li kognitivno-bihevioralni model socijalne anksioznosti Clarka i Wellsa (1995) primjenjiv za razumijevanje online interakcija. U ovom istraživanju sudjelovalo je 295 korisnica društvenih mreža (Facebooka i/ili Instagrama) u dobi od 18 do 35 godina. Online upitnik uključivao je Ljestvicu socijalne anksioznosti za korisnike društvenih mreža (SAS-SMU) kako bi se istražio intenzitet socijalne anksioznosti u online i offline kontekstu. Kako bismo ispitali model Clarka i Wellsa u online kontekstu, zamolili smo sudionice da se zamisle u tri online situacije (objava statusa, objava fotografije, započinjanje razgovora u chatu) te da izvijeste o povezanim pretpostavkama, percipiranoj socijalnoj prijetnji, sigurnosnim ponašanjima te tjelesnim i kognitivnim simptomima socijalne anksioznosti. Socijalno anksiozne sudionice izvijestile su o značajno višim razinama socijalne anksioznosti u offline interakcijama u usporedbi s online interakcijama. Strukturalno modeliranje korišteno za testiranje donekle pojednostavljenog modela Clarka i Wellsa u online kontekstu rezultiralo je obrascem značajnih veza koje su uglavnom bile u skladu s konceptualnim očekivanjima. Zaključak Prevalencija socijalne anksioznosti je u kontinuiranom porastu, osobito nakon pandemije COVID-19, a u tom razdoblju do izražaja je došla i važnost društvenih mreža. O utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje se dosta govori zadnjih 15-ak godina, no nedostaje dublje razumijevanje specifičnih smetnji u ovom novom i brzo mijenjajućem kontekstu. Prvi doprinos ove disertacije njeno je istraživanje izravne i moderirajuće uloge offline socijalne podrške u socijalnoj anksioznosti među ženama koje su koristile Facebook i/ili Instagram tijekom pandemije COVID-19. Nalazi studije sugeriraju da iako je offline socijalna podrška zaštitni čimbenik za socijalnu anksioznost, čini se da njezin učinak ne podržava niti olakšava aktivno korištenje društvenih mreža (za koje znamo da je povezano s mentalnim zdravljem). Buduća bi istraživanja trebala ispitati ulogu online socijalne podrške, odnosno može li ona potaknuti socijalno anksiozne korisnike na aktivnije korištenje društvenih mreža, kako bi došlo do dugoročnog smanjivanja socijalne anksioznosti. Drugi doprinos je usporedba razina i manifestacije socijalne anksioznosti u offline i online interakcijama. Rezultati ukazuju da su socijalno anksiozne sudionice, za razliku od svojih socijalno neanksioznih vršnjakinja, prijavile značajno veće razine socijalne anksioznosti u offline interakcijama. Osim toga, naša studija testirala je i dobro poznati model socijalne anksioznosti Clarka i Wellsa (razvijen za razumijevanje socijalne anksioznosti u offline interakcijama) za razumijevanje socijalne anksioznosti u online kontekstu. U potpunosti smo potvrdili konceptualiziranu strukturu veza između ključnih elemenata modela u slučaju online interakcija putem chata, koje su ujedno bile povezane s najvišim razinama socijalne anksioznosti. Ova doktorska disertacija pruža potporu razvoju psihoterapijskih intervencija temeljenih na umjetnoj inteligenciji koje bi socijalno anksioznim pojedincima mogle pružiti siguran (online) prostor za poboljšanje komunikacijskih i socijalnih vještina, a time i slike o sebi. Kroz interakcije s umjetnom inteligencijom, interakcije u svakodnevnom životu mogu postati lakše odnosno izazivati manju socijalnu prijetnju što je od velike važnosti za socijalno anksiozne pojedince. |
