Rad se bavi ulogom i važnošću arhetipa majke u ruskoj književnosti 20. stoljeća na primjerima odabranih književnih djela L. Petruševske, N. Baranske i B. Pasternaka. Osobito važno se značenje u ovoj analizi daje načinima na koje se navedeni arhetip pojavljuje u književnim djelima. U prvom, teoretskom dijelu rada predstavljen je kratak pregled teorije šest arhetipa Carla Gustava Junga, s posebnim naglaskom na arhetip majke, točnije njezinu ambivalentnost. Drugi dio rada posvećen je analizi djela navedenih pisaca u metodološkim okvirima teorije arhetipa. Razmatraju se oblici arhetipa koji odstupaju od arhetipa dobre majke, kao na primjer majka i karijeristica Baranske ili strašna majka Petruševske. Osobito mjesto zauzimaju Pasternakove majke Lara i Tonja kao izrazito arhetipični likovi. Analizu smo, koliko je bilo moguće, uklopili i u širi društveno-politički kontekst, pa se predodžbe o majkama pokušavaju iščitati i u okviru teze Jenny Kaminer o tome da se ''strašne'' majke u ruskoj kulturi pojavljuju u pravilu u razdobljima obilježenima intenzivnom društvenom (kolektivnom) duhovnom prazninom.