Ljudmila Ulickaja i Tatjana Tolstaja jedne su od najpoznatijih suvremenih ruskih spisateljica te su predstavnice ruskoga postmodernizma. Ulickaja i Tolstaja najčešće opisuju svakodnevne živote siromašnih ljudi. Tema teškog djetinjstva zajednička je pričama Noč', i Doč' Buhary. Osim siromaštva, u pričama Noč' i Doč' Buhary glavni su likovi Mila i Aleksej mentalno zaostali te se uz bijedu moraju nositi i s porugom društva. Tema sreće neraskidivo je povezana s temom djetinjstva te se ideja sreće provlači kroz ove dvije priče. Usprkos teškim životnim situacijama, junaci ovih priča uspijevaju pronaći sreću. Mila i Aleksej sreću nalaze u malim, svakodnevnim stvarima i u ljubavi svojih majki. Ove su spisateljice, uz male razlike, vješto ispreplele teme teškog djetinjstva i potrage za srećom Djela ove dvije spisateljice temelje se na psihologičnosti i uranjanju u svijest i misli glavnih likova. To je osobito pristutno u priči Tolstaje u kojoj psihologičnost, zbog Aleksejeve bolesti, dobiva novu dimenziju. Noch' je napisana postupkom toka svijesti, a Aleksejev je tok svijesti teže pratiti zbog njegove bolesti. Aleksej živi u svome svijetu te je to očito i u načinu pisanja priče. Isprepletanje realnosti i mašte svojstveno je poetici Tolstaje te stoga njezine priče, uključujući i priču Noch', predstavljaju određen izazov pri čitanju. Ulickaja piše jednostavnim i jasnim jezikom bez mnogo emocija te je poznata po svojim minucioznim opisima događaja i života ljudi s periferije društva.