Ovaj diplomski rad posvećen je analizi Bulgakovljeve pripovijetke Đavolijada i njezina prijevoda na hrvatski jezik. Rad je koncipiran u dva dijela: teorijski dio i analiza prijevoda. U teorijskom se dijelu određuju osnovni pojmovi književnoga prijevoda, njegova specifičnost i kriteriji koji čine prijevod adekvatnim. Zatim slijedi analiza prijevoda Igora Buljana iz 2002. godine na hrvatski jezik koja se temelji na radu Korneja Čukovskog Vysokoe iskusstvo: Principy hudožestvennogo perevoda (Visoka umjetnost: načela književnog prevođenja) i Umberta Eca Otprilike isto: iskustva prevođenja. Analiza obuhvaća pravopisne i semantičke pogreške, doslovni prijevod, stil, ritam proze, analizu sintakse te kulturno-povijesne realije. Svi navedeni aspekti igraju ključnu ulogu u procesu prevođenja kako bi se uspješno prenio „duh“ književnoga teksta, atmosfera perioda poslije revolucije te namjere autora. Književno-teorijski postulati K. Čukovskoga te koncepti „odomaćivanje-otuđivanje“ i „arhaiziranje-moderniziranje“ U. Eca prikazani su kroz primjere iz pripovijetke. Uz pomoć konkretnih primjera ukazalo se na osobitost Bulgakovljeva stila koji je pun ironije, humora i sovjetizama, ali i na određene pogreške i poteškoće u prijevodu. Zaključno se, na temelju provedene analize, donosi sud o adekvatnosti ili neadekvatnosti navedenoga prijevoda.