| Sažetak | Cilj diplomskog rada bio je procijeniti sliku Mađara u hrvatskim osnovnoškolskim udžbenicima i sliku Hrvata u mađarskim osnovnoškolskim udžbenicima od 1990. godine do danas. Na sliku drugog u ovim udţbenicima utjecala je devetnaestostoljetna politička borba tih dvaju naroda kao i devetnaestostoljetne predodţbe koje su te nacije imale jedna o drugoj. Mađari su imali mnogo vaţniju, neki bi rekli čak i ključnu ulogu u rađanju moderne hrvatske nacije u devetnaestom stoljeću, za razliku od uloge koju su Hrvati imali u stvaranju moderne mađarske nacije. Udţbenici s kojima sam radio bili su pod utjecajem političke klime u kojoj su pisani. Jedan od dokaza promjene političke klime je promjena u udţbenicima, tj. promjena različitih generacija udţbenika. Od 1990. udţbenici u Hrvatskoj su se mijenjali četiri puta, a u nešto manje od trideset godina na snazi su bila tri različita plana i programa za osnovne škole. U Mađarskoj su se udžbenici mijenjali pet puta, s jednakim brojem promjena u nastavnim planovima programima za osnovne škole. Hrvati se u mađarskim udžbenicima u prosjeku spominju 5,5 puta po udţbeniku, a MaĎari u njima ne posvećuju mnogo više paţnje Hrvatima nego što posvećuju drugim narodima, na primjer Rumunjima ili Slovacima. Hrvati se spominju uglavnom u odnosu prema maĎarskoj nacionalnoj povijesti i u odnosu prema MaĎarskoj. Od Hrvata spomenutih u mađarskim udţbenicima najviše se paţnje posvećuje Josipu Jelačiću i Karlu Kneziću. Osim ovih Hrvata, u mađarskim udţbenicima možemo naići na Ljudevita Gaja i još nekoliko drugih osoba čije porijeklo moţemo smatrati hrvatskim. Mađari se u hrvatskim udžbenicima u prosjeku spominju 19,3 puta po udžbeniku.U hrvatskim se udžbenicima mnogo više paţnje posvećuje MaĎarima nego drugim narodima, na primjer Srbima ili Talijanima. Mađari se uglavnom spominju u gradivu hrvatske nacionalne povijesti, ali i u gradivu europske povijesti. Među Mađarima u hrvatskim udžbenicima posebna se pozornost posvećuje Lajosu Kossuthu i Károlyu Khuen-Héderváryju, kao i drugim ljudima vaţnim za hrvatsku povijest, čije se porijeklo moţe smatrati mađarskim. Uz navedeno, u hrvatskim udţbenicima možemo naići i na Sándora Petőfija i Benjamina (Bénija) Kallaya. Moţe se reći da je do određenih promjena u slici drugog u udţbenicima s kojima sam radio došlo, iako je slika prvenstveno ovisna o autoru i izdavaču knjige, a ne o godini kada je izdan. Osim toga određene devetnaestostoljetne predodţbe su opstale i u mađarskim i u hrvatskim udžbenicima do dan danas. |
