| Sažetak | Velimir Hlebnikov je, osim kao istaknuti futurist, važan i kao pjesnik Revolucije. Njegov je odnos prema njoj složen: iako ju je u načelu prihvaćao, shvaćao ju je više kao mogućnost stvaranja novog utopijskog svijeta u jedinstvu s prirodom, a ne onako kako je to komunistička vlast zahtijevala.
Na svojim književnim početcima Hlebnikov je bio povezan sa simbolistima, ali se ubrzo počeo razvijati u smjeru avangarde i futurizma želeći svrgnuti književnu tradiciju uz pomoć sasvim novih načela i postupaka. Negirajući sve, od postojećih književnih vrsta do standardnoga jezika, kao osnovnog sredstva u književnoj umjetnosti i logičkog smisla teksta, s pjesnikom Kručënyhom osmislio je zaum.
U njegovim revolucionarnim poemama (Noć pred Sovjetima, Pralja, Sadašnjica, Noćni pretres) futuristički su postupci rijetko prisutni. Mnogo važnija je poruka koju one prenose, a to je ushićenje Oktobarskom revolucijom koja će donijeti toliko željene promjene. To je ton prvih triju poema, dok se u posljednjoj, Noćnom pretresu, jasno osjeća i Hlebnikovljevo razočaranje sudionicima revolucije i suosjećanje s pripadnicima plemstva koji su u njoj stradali. Ta se poema, osim toga, smatra njegovim remek-djelom. |
