Ovaj rad započinjem povijesnim razvojem koji je pogodovao nastanku današnjih hakera, nastavljam mogućim definicijama hakera i njihova viđenja vlastitog djelovanja te se dotičem frikinga kao jedne metode koja predstavlja začetak modernog hakiranja. Objašnjavam povezanost kriptografije i hakiranja, a nakon toga navodim primjere etičkih hakera, njihove namjere, motive i ciljeve. Nakon etičkih hakera definiram računalni kriminal te ga povezujem s hakiranjem. Navodim najčešće ciljeve, metode, korake hakera. S obzirom na to da postoje hakeri zlih namjera na definiram probleme u zaštiti koji olakšavaju hakerske napade te navodim načine zaštite. Provodim anketu kojom želim saznati upućenost društva u temu hakera, koji profil ljudi je hakirao ili je skloniji hakiranju, koje su motivacije i što potiče ispitanike na hakiranje. Hakerski pothvati su nerijetko na rubu moralno prihvatljivog djelovanja, stoga sam odlučila povezati njihovo djelovanje s etičkim teorijama: utilitaristička teorija, teorija dužnosti ili deontološka etika, aretaička etika ili etika vrlina. Na kraju ankete ispitanike postavljam u hipotetsku situaciju te ih smještam u navedene etičke teorije.