Ovaj diplomski rad se bavi incidencijom traženja telefonske psihološke pomoći djece žrtava nasilja kroz prizmu Bioekološkog modela razvoja Uriea Bronfenbrennera. Model pretpostavlja da se djetetov razvoj mora promatrati unutar okoline u kojoj se odvija i predlaže postojanje mikrosustava, mezosustava, makrosustava i kronosustava okoline djeteta. Zbog brojnih rizičnih i zaštitnih čimbenika zlostavljanja iz okoline ovaj model predstavlja dobar okvir unutar kojeg se može promatrati fenomen zlostavljanja djeteta. Izvor podataka za istraživanje bila je baza „Hrabrog telefona“, telefona za psihološku pomoć zlostavljanoj i zanemarenoj djeci. Rezultati istraživanja pokazuju kako je tijekom promatranog razdoblja traženje psihološke pomoći pokazalo porast. Spol i dob kao individualne djetetove karakteristike povezane su s učestalosti traženja psihološke pomoći. Djevojčice imaju tendenciju češće tražiti pomoć nego dječaci, a incidencija traženja pomoći raste s dobi djeteta. Također, pokazalo se kako su najčešći počinitelji nasilja unutar djetetovog mikrosustava uže obitelji, nakon kojih slijede vršnjaci i na posljednjem mjestu su osobe s kojima dijete nije u srodstvu. S obzirom na djetetov egzosustav regije Hrvatske u kojoj dijete živi, rezultati pokazuju kako relativno najveći broj poziva dolazi iz Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a zatim redom iz sljedećih regija Hrvatske: južne, zapadne, istočne i središnje. Konačno, najčešće psihološke posljedice o kojima su djeca izvještavala su iz depresivnog/anksioznog spektra.