Poremećaji u ponašanju pojavljuju se sve češće kod djece predškolske dobi, zbog čega se javlja potreba prevencije istih. U prvom, teorijskom dijelu rada razrađena je prevencija poremećaja u ponašanju kod djece predškolske dobi. Osobiti naglasak je na važnosti prevencije općenito kao i važnosti uspješne socijalizacije i razvoja socijalne kompetencije i socijalnih vještina. Kroz razradu se ističe važnost emocionalnog i kognitivnog razvoja djeteta te važnost obitelji i dječjeg vrtića. Također se definira pojam otpornost i njegova važnost za uspješnu prevenciju kroz mogućnost detektiranja rizičnih i zaštitnih čimbenika. Teorijski dio rada završava prikazom nekoliko internaliziranih i eksternaliziranih poremećaja u ponašanju. U empirijskom dijelu rada korištena je kvalitativna metodologija, a podaci su prikupljeni intervjuiranjem osam stručnjaka iz područja rada s djecom predškolske dobi. Istraživanje se provodilo u dječjim vrtićima u Svetom Ivanu Zelini i Varaždinu, a u svakom gradu bila su ispitana tri odgojitelja i jedan pedagog. Rezultati istraživanja prikazuju kako praktičari procjenjuju svoja znanja, a vezano uz prevenciju poremećaja u ponašanju kod djece predškolske dobi, kao i prisutnost poremećaja. Analiza istraživanja prikazuje i metode kojima se stručnjaci koriste u svrhu prevencije poremećaja u ponašanju, a analiziraju se i svakodnevni izazovi koje prevencija stavlja pred njih. Istraživanje se usmjerava na dobrobiti prevencije te pokušava dati odgovor na to gdje stručnjaci vide mjesta za poboljšanje u svrhu bolje i efikasnije prevencije poremećaja u ponašanju, a samim time i boljim i kvalitetnijim življenjem i razvojem djece.