Cilj ovog istraživanja bio je istražiti oblike rada pedagoga s učiteljima hrvatskog jezika koji rade s učenicima s disleksijom i/ili disgrafijom te utvrditi na koji način pedagog pomaže učiteljima hrvatskog jezika u osmišljavanju i realizaciji nastave. Korištena je kvalitativna metodologija te su podatci prikupljeni intervjuiranjem pet pedagoginja. Iz rezultata istraživanja proizlaze četiri ključne uloge koju pedagog ima u realizaciji nastave hrvatskog jezika za učenike s disleksijom i/ili disgrafijom, a to su: izrada i osmišljavanje primjerenog programa, prilagodba nastave hrvatskog jezika, savjetovanje učitelja hrvatskog jezika i njihovo stručno usavršavanje. Rezultati istraživanja pokazuju da nekim učenicima disleksija i/ili disgrafija ne predstavljaju teškoću već - dar, da učenici s disleksijom i/ili disgrafijom imaju individualizirani pristup u čijoj je izradi i osmišljavanju ključna suradnja pedagoga i učitelja hrvatskog jezika te da je uloga pedagoga u prilagodbi nastave većinom savjetodavnog karaktera. Osim što pedagog savjetuje učitelje hrvatskog jezika u odabiru primjerenih metoda i oblika rada, svojim savjetima potiče i pozitivnu sliku o inkluziji učenika s disleksijom i/ili disgrafijom. Rezultati istraživanja pokazuju i da je ključna uloga pedagoga poticanje stručnog usavršavanja učitelja hrvatskog jezika te da pedagoginje najčešće potiču stručno usavršavanje organizacijom različitih predavanja i radionica. Također, rezultati istraživanja pokazuju da pedagoginje smatraju, na temelju iskustva rada s učiteljima hrvatskog jezika, kako učitelji hrvatskog jezika nisu dovoljno osposobljeni za rad s učenicima s disleksijom i/ili disgrafijom tijekom svog primarnog obrazovanja, ali ni da se one (većina ispitanica) ne osjećaju dovoljno kompetentnima, što može poslužiti kao poticaj za daljnja istraživanja.