U ovome diplomskom radu analiziraju se glavni likovi u romanima hrvatskoga realizma iz perspektive njihovih razornih želja o kojima govori Leo Bersani u svojoj studiji A Future for Astyanax: Character and Desire in Literature. Taj se koncept primjenjuje na realistička djela: Prijan Lovro, U registraturi, U noći i Posljednji Stipančići. Sve analizirane likove povezuje tragična sudbina, a kao uzrok njihove nesreće u literaturi se navode razlozi društvene naravi. Iako se društvena komponenta ne zanemaruje, u radu se propast likova promatra s obzirom na nemogućnost potiskivanja vlastitih želja. Postupci likova uvjetovani su njihovim željama, od kojih se mogu izdvojiti želja za uspjehom, želja za slobodom i želja za ljubavlju. Želja ima važnu ulogu u strukturiranju subjekta, no junaci koji slijepo slijede svoje želje, doživljavaju tragični završetak. Rad prikazuje i kako ostvarene želje pružaju tek trenutno zadovoljenje, a njihovim potiskivanjem povećava se osjećaj krivnje. Likovi ne uspijevaju odbaciti svoje želje jer se potisnuto nastoji vratiti u svijest i želje se stalno iznova pojavljuju. Slijedeći svoje želje, likovi propadaju moralno, materijalno i psihički. Samoubojstvo, bolest, otuđenje i izdaja vlastitih životnih ideala tragične su sudbine likova koji ne mogu obuzdati svoje želje.