Gornja Mezija je provincija nastala 86. g. po. Kr., a njezina dionica uz Dunav se našla na limesu Rimskoga carstva. Prostor je kasnije poslužio kao ishodišna točka za prijelaz u provinciju Daciju s lijeve strane Dunava. Kroz razdoblje 2. i 3. st. limes nije imao samo vojnu funkciju, nego su se uz njega razvijala civilna naselja te je dostignut ekonomski i kulturni razvoj područja na Dunavu. Povlačenjem Rimljana iz Dacije Gornja Mezija je ponovno granična provincija, a Dioklecijanovim presutrojem novooformirana je Dijeceza Mezija, a prijašnja Gornja Mezija je podijeljena na Prvu Meziju i Priobalnu Daciju. Podjelom carstva Mezija je pripala Istočnoj polovici, a hunskom provalom 441. uništen je veći dio sustava koji je činio gornjomezijski limes. Pojedini položaji su obnovljeni tijekom Justinijanove vladavine u 6. st., no oni su uništeni u avarskim pohodima krajem 6. st. Danas je pristuno nasljeđe limesa kao multinacionalni projekt s obzirom da je liniju limesa Rimskoga carstva moguće pratiti od Škotske do Mezopotamije i u unutrašnjosti Afrike. Nove mogućnosti istraživanja s vremenom bi mogle pružiti nove spoznaje o konceptu limesa kao spomenika koji se pružao kroz cijelo carstvo.