| Sažetak | Jezično je posuđivanje karakteristično za većinu svjetskih jezika. Tome se, međutim, protivi nemali broj jezičnih teoretičara zagovarajući pritom jezični purizam. U ruskome jeziku to je aktualan problem, osobito u novije vrijeme, zbog sve veće orijentacije na Zapad. Iz tog je razloga ovaj rad posvećen problemu posuđenica u ruskom jeziku, konkretno njemačkih. Cilj je bio ispitati koliko su germanizmi duboko ukorijenjeni u ruskom jeziku, postoje li za njih sinonimi (i koja riječ se u tom slučaju češće koristi) te jesu li germanizmi uistinu neophodni u ruskom. Analizirajući podatke i baveći se problematikom sinonima, dolazimo do zaključka da
za većinu germanizama ne postoje ruski sinonimi. Naime, oni su, u odnosu na zakonitosti i pravila ruskog jezika, velikim dijelom usvojeni te su postali dio samog jezika. Uz to, potrebno je naglasiti i činjenicu da proces posuđivanja stranih riječi nije nova pojava, već konstanta u jezičnoj povijesti. S obzirom na to da ruski narod i dalje gospodarski, politički, kulturno, znanstveno i tehnološki surađuje s narodima drugih zemalja, ta je pojava prirodna, nužna i stvarna. Nema smisla boriti se protiv jezičnog posuđivanja, već treba usvojiti pravilnu upotrebu jezičnih posuđenica jer ona obogaćuje naš govor, čineći ga preciznim i ekspresivnim. |
