U završnom radu analizira se tema samoubojstva glavnih ženskih junakinja u romanima realizma Gustava Flauberta "Madame Bovary" i Lava Tolstoja "Anna Karenina". Cilj rada je interpretacija samoubojstava u navedenim romanima. Rad se sastoji od tri poglavlja u kojima se proučavanjem problema samoubojstva glavnih junakinja prati razvoj pogleda na samoubojstvo i kulturno-povijesne konstatacije povezane s fenomenom samoubojstva (predodređen kulturnom koncepcijom 19. stoljeća) u književnosti realizma. Pri stvaranju njihovih heroina Flaubert i Tolstoj bili pod jakim utjecajem javnog diskursa o smrti i samoubojstvu. Oba romana su napisana u XIX. stoljeću, kada je tema dobrovoljne smrti bila kulturološki znatno prisutnija no u ranijim razdobljima. Naglašen je utjecaj nacionalne tradicije na koju se oslanjaju pisci kao i utjecaj književnih suvremenika. Oba pisca svoje književne svjetove strukturiraju na temelju događaja iz stvarnosti. Unatoč tomu što su postupci junakinja do kraja romana znatno oblikovani njihovim psihičkim poteškoćama (Anna Karenina je pod snažnim utjecajem morfija), Emma Bovary i Anna Karenina umiru na vlastitu inicijativu. Obje zaključuju kako je samoubojstvo jedina opcija koja im je otvorena kao način odlučivanja o vlastitom postojanju, ali su razlozi i način izvršavanja samoubojstava različiti. Junakinje se razlikuju po svom položaju i odabranom načinu samoubojstva. Annino samoubojstvo je herojsko, egoistično, senzacionalno i melankolično. Flaubert opisuje Eminu agoniju na nekoliko stranica obogaćenim brojnim fiziološkim detaljima. Opis samoubojstva Anne Karenine zauzima malo tekstualnog prostora, no prethodi mu dugačak i detaljan opis Anninog emocionalnog stanja i njezinih misli. Oba pisca opisuju krajeve svojih junakinja vrlo realistično, no za Tolstoja je Annina smrt sažeta u metafori gašenja svijeće, dok se Flaubert ruga romantičnoj idealizaciji samoubojstva kojom je Emma bila opsjednuta i usredotočio se na grubu stvarnost tjelesne smrti te njezinu moralnu prazninu.