Temelj ovoga rada jest morfološka analiza povijesno-pravnih tekstova vezanih uz seljačke bune 17. stoljeća, Statut grada Zagreba iz 1629. godine te tekstova iz edicije Codex iuris Bohemici. Ciljevi ovoga diplomskoga rada jesu utvrditi jezične karakteristike kajkavskoga književnoga jezika i češkoga jezika toga doba, usporediti sličnosti i razlike hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika te češkoga jezika na morfološkoj razini te usporediti koji od jezika čuva veću jezičnu starinu, a oba će se jezika uspoređivati s praslavenskim obrascima za promjenljive riječi. Vrste su riječi u ovome radu analizirane tako da se na početku navodi etimologija analiziranih riječi, zatim slijedi tablični prikaz i napomene, tj. sama analiza. Etimologija je riječi navedena prije same analize, ali odabir riječi nije bio nasumičan, već su traženi određeni oblici riječi koji bi potvrdili određenu tezu ili jezično stanje. Cilj je teksta koji slijedi ispod svake od navedenih tablica demantirati, potvrditi ili nadopuniti ih. Usporedbe su sastavljene na jednak način kao i za svaki jezik zasebno. U dijelu gdje se obrasci kajkavskoga književnoga jezika i češkoga jezika uspoređuju s praslavenskim jezičnim obrascima se prije tabličnog prikaza ukratko opisuje stanje u praslavenskome, a nakon tablice slijedi usporedba s kajkavskim književnim jezikom te češkim jezikom. U zaključku se ukratko navode rezultati usporedbe kajkavskoga književnoga jezika i češkoga jezika s praslavenskim obrascima. Na kraju se zaključuje da se u češkim obrascima dosljednije prate nastavci i sklonidbe te tvorbe i konjugacije praslavenskoga jezika. Upravo se zbog toga češki jezik može smatrati arhaičnijim od kajkavskoga književnoga jezika.