U radu se temeljem narativnih izvora i historijsko-demografskih pokazatelja nastojalo istražiti kako su na pojavu oskudice i gladi u Srednjoj Lici u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća utjecali okolišni, ali i društveni čimbenici. Ličko društvo karakteriziralo je veliko siromaštvo uzrokovano manjkom obradivog tla, slabim poljoprivrednim tehnikama, porastom stanovništva i trgovini baziranoj na robnoj razmjeni. Najveći fokus stavljen je na dva globalna krizna perioda – osmom desetljeću 18. stoljeća i drugom desetljeću 19. stoljeća, oba potencijalno povezana s vulkanskim erupcijama. Kroz obje vrste izvora dokazan je izrazito težak period u periodu od 1783. do 1790. godine uzrokovan lošim vremenskim uvjetima i ratom vođenim u neposrednoj blizini Srednje Like. Narativni izvori ukazuju na moguću poveznicu između erupcije vulkana Laki 1783. godine i loših vremenskih uvjeta koji su bili prisutni u Srednjoj Lici u godinama što su slijedile. U periodu drugog desetljeća 19. stoljeća nije zamijećena pojava većih gladi. Demografska analiza za navedeni prostor izvršena je do 1858. godine kako bi se pojave gladi promotrile u duljem trajanju. Analiza crkvenih matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih ukazuje na česte pojave oskudice i gladi na prostoru Srednje Like, a koje se uglavnom podudaraju s godinama koje narativni izvori ističu kao sušne. U prosjeku, do 1830. godine barem jedna od deset godina bila je obilježena glađu i porastom mortaliteta. Velike krize mortaliteta primijećene su 1836. i 1855. godine zbog epidemija kolere. Prema demografskim pokazateljima, prostor Podgorja bio je rjeđe pogođen glađu, dok je smrtnost uzrokovana ratovima i bolestima jednako velika kao i u Srednjoj Lici.