Ovaj rad vođen je idejom kako su žene u društvenom smislu heterogena kategorija te putem višeglasja donosi žensko iskustvo i osobni doživljaj ženske svakodnevice. Cilj rada bio je iznijeti ženska iskustva koja nastaju unutar oblikovanih identiteta i na njih utječu, a da se pritom izbjegne stvaranje jednog jedinstvenog cjelovitog ženskog identiteta. Za to je posebice važan feministički postmodernizam, Dona Haraway i njezin koncept razlomljenih identiteta koji sa sobom nosi i ideju specifičnog ženskog znanja te sukladno tome, ovaj rad ne donosi generalne zaključke već upućuje na specifičnost, odnosno partikularnost ženskih iskustava. Za dolazak do informacija korištena je metoda polustrukturiranog intervjua, a intervju je provoden s pet sugovornica. U radu fokus je stavljen na životne uvjete, odnosno individualne okolnosti i osobne biografije koje različito oblikuju identitete, s naglaskom na dob, mjesto stanovanja, stupanj obrazovanja i zanimanje, bračni status, ulogu majke, odgoj i sadržaj slobodnog vremena. Tvrdnjom kako žene nisu homogena skupina, fokus je stavljen na raznolikost njihovih iskustava i identiteta, a koji najbolje mogu biti prezentirani njihovim pojedinačnim glasovima. U suvremenom društvu, izvori identiteta su višestruki te su posljedično ti identiteti kompleksni i mnogostruki, a kontekst u kojem supostoje onemogućava dominaciju jednog isključivog identiteta.