Rad se bavi jednom dimenzijom nejednakosti u obrazovanju: fenomenom studija uz rad, kojeg tretira kao važan aspekt u razumijevanju cijelog niza manifestacija vezanih uz socijalnu isključivost visokoškolskog obrazovanja. Studiranje uz rad fenomen je potaknut gospodarsko-političkim promjenama čiji se razvoj promatra u lokalnom tranzicijskom kontekstu. Primarna nakana ovog teksta je detekcija fenomena kroz življena iskustva studenata i studentica koji/e rade. Stoga je problematika studija uz rad ispitana kvalitativnim metodama istraživanja. Individualna iskustva opisana su glasovima studentica i studenata nižeg socioekonomskog statusa koji rade ili su radili/e radi pokrivanja osnovnih životnih i studijskih troškova. Kazivači/ice su se tijekom diplomskog studija uključivali u intenzivni rad (preko 20 sati tjedno) – tijekom i izvan predavanja zbog samofinanciranja. Nalazi dobiveni polustrukturiranim dubinskim intervjuima jesu neki relevantni obrasci fenomena „rada da bi se studiralo“ u kontekstu studentskog tržišta rada. Studentsko tržište rada karakterizira visoka nesigurnost, male satnice i loši uvjeti rada, te se njegov ugovorni oblik opisuje pojmom nestandardnog oblika zapošljavanja. Nestandardni oblici zapošljavanja sa sobom nose mnoštvo nepovoljnih karakteristika koje posebice nisu regulirane u studentskom radu, budući da sam ne spada pod uobičajene mehanizme tržišta rada. Uslijed takvih uvjeta na studentskom tržištu rada tematskom analizom izlučili smo obrasce percipiranja posljedica intenzivnog radnog iskustva na tijek i ishode studiranja „apsolvenata“ Sveučilišta u Zagrebu.