U radu je predstavljen kataloški pregled sakralne arhitekture geografske cjeline zadarskog arhipelaga u periodu između 300. i 1000. godine. Kako je riječ o prostoru čija je povijest obilježena nepoznanicama, prva poglavlja nude kontekstualizacijski pregled iz nekoliko aspekata potrebnih za kvalitetnu katalošku obradu spomeničke baštine. To uključuje pitanja političke pripadnosti i afilacija otočja i Zadra, rimske vile koje stvaraju prvi konkretniji kulturni pejzaž na otočju, fortifikacijske objekte izgrađene tijekom vladavine cara Justinijana koji najbolje svjedoče kulturalnim promjenama na sredini prvog tisućljeća poslije Krista i još nekoliko drugih. U pregledu su obrađeni svi otoci arhipelaga s pronađenim tragovima arhitekture iz navedenog vremenskog perioda ili izvorima koji na njih upućuju, uz iznimku Paga i Kornata koji su granično područje koje se ne uklapa u potpunosti u cjelinu. Svaka jedinica unutar kataloga nudi i kratki pregled najrelevantnije literature o objektu. Zaključno, na temelju proučavanja zasebnih jedinica, rad donosi manju teorijsku rekonstrukciju razvitka pejzaža otočja kao i transformacijskih procesa koji se odvijaju na teritoriju, ali i komentar na trenutna saznanja, probleme te potencijalne smjerove budućih istraživanja. Prikupljene informacije o spomeničkoj baštini naslovnog perioda su i vizualizirane preko niza karata izrađenih za potrebe rada.