| Sažetak (hrvatski) | Hrvatska je mediteranska, srednjoeuropska i balkanska zemlja koja se tokom povijesti nalazila u okviru različitih višenacionalnih država, odnosno država s dugogodišnjim iskustvom suživota u multietničkim, multikulturnim i multikonfesionalnim političkim i društvenim zajednicama. Ustavom iz 2010. navedene su 22 nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, koje se razlikuju prema svojoj brojnosti, ali i različitom stupnju integriranosti u hrvatsko društvo te različitim organizacijskim i institucionalnim oblicima djelovanja. Gotovo polovica su manjine čije su matične države/nacije članice Europske unije, s kojima Hrvatska dijeli brojne zajedničke vrijednosti, društvene, gospodarske i kulturne veze, historijski kontinuitet i tradiciju. Iako su određene manjinske jezične, vjerske i etničke skupine na hrvatskim povijesnim prostorima prisutne još od antičkih vremena, dakle i prije dolaska samog većinskog naroda – Hrvata, tek je u novovjekovlju započeo znatniji razvoj hrvatskog prostora čijoj multietničnosti svjedočimo i danas.
Predmet istraživanja u ovome radu su nacionalne manjine i njihov prostorni razmještaj na teritoriju Republike Hrvatske. Cilj rada je pregled temeljnih socio-demografskih aspekata života pripadnika nacionalnih manjina, analiza pravno-političkog okvira kroz uvid u njegovu implementaciju, statusna pitanja i neki problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina susreću u svakodnevnom životu. Pozornost u radu bit će usmjerena na demografske pokazatelje promjena koje su nacionalnomanjinske grupe doživjele u razdoblju između posljednjih triju popisa stanovništva, podjednako analizirajući ih s obzirom na razmještaj u prostoru kao i s obzirom na promatranje tzv. starih ili autohtonih i novih manjina. Pritom se pod pojmom nove manjine uglavnom misli na „manjinske grupe naseljene u određenoj zemlji čije je prebivanje posljedica novije imigracije“ (Mesić, 2013: 115), odnosno doseljenike u zemlju u razdoblju nakon što je pojedina zemlja postala samostalna, ili kako to definira Will Kymlicka (2001: 31-32) „grupe formirane odlukom pojedinca i obitelji da napuste svoju izvornu domovinu i odu u drugo društvo“, koja se „uglavnom temelji na ekonomskim, a ponekad i na političkim razlozima preseljenja“, pri čemu druga ili sljedeće generacije rođene u novoj zemlji nastanjenja postaju „etničke zajednice s različitim stupnjem kohezije i organizacije“.
U radu je upotrijebljena metoda analize literature, dokumenata i statističkih izvora vezanih uz povijesni te suvremeni položaj i status nacionalnih manjina u Hrvatskoj, pri čemu je posebna pozornost usmjerena na najnovije dostupne podatke o narodnosnom sastavu stanovništva prema zadnjem provedenom Popisu stanovništva 2011. |
