U razdoblju suvremene slovačke književnosti nakon 1989. godine pojavila su se dva pisca relativno sličnih poetika, barem što se tiče njihove kratke proze. Imena su im Pavol Rankov i Václav Pankovčín. Ovaj je rad istražio sličnosti, ali i razlike u njihovim kraćim proznim djelima. Primijećene su sličnosti na formalnoj i na sadržajnoj razini. Sličnosti na formalnoj razini uključuju stil pisanja koji koristi koncizne, jasne rečenice i sleng. Od književnih je postupaka zamijećeno korištenje otvorenih krajeva i tzv. in medias res postupak naglog uvođenja čitatelja u priču. Na sadržajnoj su razini vidljive sličnosti koje obuhvaćaju područja: vremensko-prostorne neodređenosti, egzotičnih motiva, poetike apsurda, elemenata fantastike i horor poetike te društvene kritike. Zbog kombinacije tih raznolikih elemenata, evidentna je uloga žanrovskog sinkretizma u poetikama autora. Razlike između autora tiču se dosljednosti provođenja određenih karakteristika koje su im inače zajedničke, a vidljivo je i da svaki od autora ima teme ili motive koji ga zaokupljaju više nego drugoga i koji se ponavljaju u njihovim djelima. Za Pavola Rankova to je tema komunikacije, a za Václava Pankovčína tema sna i spavanja.